Kolumne

nedjelja, 5. veljače 2017.

Đorđe Maksimović | Cijena svega



Markusov ulični posao najviše zarade donosio je ujutru. Lokalni narkomani, probuđeni potrebom za dozom, jedan za drugim dolazili bi do dilera u potrazi za spasom. Prošle sedmice, Markus je besplatno podijelio kapsule jeftinih sintetičkih droga. Uzorci koje su narkomani uzeli bile su dovoljne da se navuku.

Dok je stajao na ćošku puste ulice, posmatrao je kako poslednja mušterija odlazi u jednu od razrušenih kuća, spremna da bijeg od stvarnosti potraži u piluli. Markus je u džepu imao oko $200, od čega su većina bile novčanice od po $1. Zakopčavši jaknu, izduvao je dim cigarete i krenuo prema ostavi: maloj porodičnoj kući, koja godinama čami bez vlasnika. Ostava je bio njegov naziv za podrum u kojem je ponekad skrivao drogu.

Hladan vazduh golicao mu je nozdrve dok je išao prema kući. Obamrlost u rukama i nogama tjerala ga je da hoda brže; htio se što prije skloniti unutra. Zimsko sivilo i suvomrazica činili su da oronule građevine djeluju još depresivnije. Jedini razlog zbog kojeg je Markusu prijala zima bilo je manji smrad fekalija, urina i povraćke na ulici.

Znao je da će se i to promijeniti kada uđe u ostavu.

Vrata ostave bila su smještena na suprotnom kraju od ulaza u kuću. Markus je uvijek išao vanjskom stranom iz dva razloga. Prvi je bio bolji pregled terena u slučaju policijske zasjede. Drugi je bio smrad koji je dopirao iz kuće.

Tiho je gazio zemlju oko kuće, još uvijek po džepu prebirajući novac. Na trenutak je zastao, a puls mu se pojača.

Prolazeći ispod prozora visokog prizemlja, čuo je razgovor.
Neko je bio u kući.

Iz unutrašnjeg džepa jakne je izvukao pištolj i naslonio se na zid. Došao je tik do prozora i osmotrio: nije učio automobile ili druge ljude. Načinio je još dva koraka, stegao pištolj i duboko udahnuo.

Zadržavajući vazduh, čulo sluha mu se u trenu izoštri.

,,Zašto isporuku održavate na takvom mjestu?’’, pitao je jedan glas

Prije nego što odgovori, drugi sagovnorik se nakašlja.

,,Zato što poznajem gazdu. Imaćemo slobodno mjesto u sobi za održavanje. Tačno u ponoć dolazi moja veza. Radi se o $2 miliona u kokainu.’’

,,Ne znam da li ću uspjeti skupiti toliko novca do subote.’’, pobuni se prvi glas

,,Skupi. Ovo je kolumbijska koka. Čista. Prodaćemo je za puno više. A ovo je sigurno mjesto, garantujem ti.’’

Tišina u prostoriji trajala je par minuta. Markus je naprezao uši. Na svaki pomen novca, srce mu je brže lupalo.

,,Kako reče da se zove taj lokal?’’, upita jedan od glasova.

Kada je čuo ime, val sjećanja preplavi Markusa. Sačekao je dok su posjetioci ostave razgovarali. Skriven ispod prozora došunjao se do ulaza. Vidio ih je kako izlaze.

Sa kapama na glavama i u dugim kaputima, dvije figure rastaše se bez pozdrava.

*
Naizgled beskrajan plesni podijum širio je blještavu rapsodiju svjetlosti po klubu. Boce pića i sjajne kristalne čaše mijenjale su boje velikom brzinom. Čak je i dim koji je kao dio klupskog nastupa ispušten u vazduh imao boju.

Iza stakla kamufliranog u ogledalo iznad jednog od separea, Kevin je mirno posmatrao žurku. Naviknut na glasnu muziku i zaslijepjujuće strob osvjetljenje, nije mario za atmosferu koja se usijavala. Separe u koji je direktno gledao bio je krcat pićem, novčanicama urolanim za šmrkanje kokaina i čašama umrljanih karminom. Kevin je ispočetka posmatrao dvojicu starijih muškaraca koji su sjedili za stolom. Skupa odjela u kojima su došli, skinuli su poslije nekog vremena. Kada ih je efekat alkohola i kokaina počeo drmati, za sto su prišle napadno našminkane djevojke u kratkim haljinama. Jedna od njih je izula štikle i sjela starcu u krilu. Njegove usne ubrzo su balavile po njoj
Taj prizor na Kevina nije ostavljao utisak jer ga je vidio i previše puta.

Nakon što je od puberteta za život zarađivao kradući automobile, Kevin je sa 26 godina završio u zatvoru. Njegovo aristokratsko lice, ukrašeno tankim usnama, prodornim plavim očima i smeđom kosom do ramena bilo je tražena roba u zatvoru. Robiju je preživio na načine kojih se mrzio prisjećati, radeći stvari od kojih su mu i danas klecala koljena kada ih se prisjećao. Zatvorski milje mu je stvorio brojne kontakte; neki od njih bili su povezani sa internet pornografijom. Novi vid online zabave uključivao je egzibicionistički ,,seks uživo’’ u kojem su učestvovali pravi ljudi, a ne glumci. Najbolja mjesta za skupljanje voljnih ljudi bili su klubovi. Mušterije su voljele vidjeti mlada naga tijela, a ne ispijene prostitutke i narkomanke.

Kevinov novi posao bio je skupljanje takvih ljudi. Iza svog stakla promatrao je potencijalne aktere i odbacivao one koji nisu bili prolazni. Kada bi pronašao pogodne žrtve, mamio bi ih besplatnim pićima i narkoticima u zamračenu prostoriju u pozadini kluba gdje su čekale kamere. Pod krinkom klupskog promotera uživao je povjerenje posjetilaca, pogotovo ženskih. Većina njih voljno su polazili sa njim u svoj prvi pornografski video nastup.

Iznenadio se koliko su toga ljudi spremni uraditi za šot adrenalina.

Noć pred njim bila je drukčija od ostalih. Primio je poziv od prijatelja iz zatvora koji mu je rekao o primopredaji droge u klubu. Budući da je lokal u kojem je radio bio elitni klub sa zatvorenim parkingom i ličnim obezbjeđenjem, samo su ovlaštena lica i gosti sa popisa mogli ući unutra. Kevin je svom prijatelju trebao obezbijediti pristup unutra. Zauzvrat mu je obećao pola novca od svega što večeras ugrabi.

Kevin je znao da su Markusove pljačkaške sposobnosti bile zavidne. Pomisao na lako zarađen novac odmah ga je privukla. Uprkos nasilju koje je Markus primjenjivao u svom radu, Kevin je znao da su njegovi pornografski poslovi daleko prljaviji. Zbog toga mu je odlučio pomoći. Čekao je da otkuca ponoć.

Sutra će biti novi čovjek, daleko od poroka i grijeha.

*       
Dva sitna čovjeka, obojica u crnim kaupljačama istrčala su iz male sobe između podzemne garaže i kluba. Jedan od njih je nosio dva kofera, a drugi okrvavljen nož. Stali su pored stuba ofarbanog u žutu signalizaciju i čekali. Parkirani automobili bili su jedini znak ljudskog prisustva u blizini; garaža je bila potpuno izolovana.

Iza drugog stuba pojavi se Markus. Njegovo vitko tijelo i naborano lice dvojica ljudi su odmah prepoznali. Krenuli su prema njemu.

,,Jeste li obavili šta treba?’’, upita ih on

,,Jesmo.’’, odgovori onaj sa nožem u ruci, ,,Ali bilo je komplikacija.’’

,,Šta se desilo?’’

,,Bili su sami, ali nisu htjeli dati robu. Zato sam ih isjekao.’’

Markus ih je mirno promatrao. Prostor oko njih stvarao je eho glasova, ali uprkos tome sve je djelovalo pusto.

,,Jeste li ih ubili?’’

,,Još kako.’’, odgovori čovjek i podiže nož.

,,Onda hajde da podijelimo ulov’’, reče Markus

Dvojica ljudi krenuše za Markusom, a on se u momentu povrati nazad. Iz džepa je izvukao pištolj i uperio u ljude iza sebe. Čovjek sa nožem primio je dva metka u grudi i pao. Čovjeku sa aktovkom krv prsnu iz vrata kada ga je metak pogodio.

Poslije nekoliko trenutaka, Markus je čuo korake iza sebe.

Obučen u tamnoplavo odjelo sa stilizovanom maramicom u džepu, Kevin mu je prilazio. Cipele su odzvanjale garažom.

,,Jesi li uradio šta si trebao?’’

Markus mu klimnu glavom i uze obje aktovke koje su oborene ležale pored jednog od mrtvih ljudi.

,,Mislio sam da ćeš sve uraditi sam’’, reče Kevin

,,Nisam htio da mi ove njuške vide facu ako nešto krene po zlu, ne znam jesu li možda u mafiji.’’

Kevin uljudno klimnu i pokaza prema svom automobilu. Markus ga je mirno pratio dok su se opušteno udaljavali od leševa. Kevin ni za trenutak nije pokazao nelagodu ili saosjećanje.

,,Koliko od ovoga je moje?’’, upita Markusa

On otvori obje torbe. Jednu punu kokaina, drugu puno novca.

,,Polovina novca je tvoja.’’

Kevinove glatke ruke posegnuše u aktovku. Izvadio je novčanice i stavio ih u svoju torbu koju položi u gepek.

,,Pretpostavljam da ćeš zadržati drogu?’’, upita Markusa

,,Ako nemaš ništa protiv.’’

,,Ni najmanje.’’

Osmjeh pređe preko Markusovog lica, te upita:

,,Otkud znaš da neću sada i tebe ubiti i uzeti pare?’’

,,Zato što ako ne budem na aerodromu kroz sat vremena, neko kome vjerujem će te potražiti.’’

Markus vrati pištolj u jaknu i naceri se.

Kevin je upalio automobil i izašao. Markus isprati zvuk motora i polako izađe iz garaže. Dok je tumarao ulicom do svog prenoćišta pomislio je na lagodan život i iskupljenje. Mudrost u njemu šapnula mu je da će misli trajati do prve doze opijata.

Možeš iskupiti grijeh, ali ne i naviku kojom je stečen.

Nema komentara :

Objavi komentar