Kolumne

srijeda, 8. veljače 2017.

Miroslav Pelikan | Susret


Kad se posve iznenada suočim s njom u dugom, uskom prolazu, osjetim nalet neočekivane uzdrhtalosti, misleći kako je sve to suvišno i prolazim  trudeći se ostaviti dojam hladnoće, jedva održavajući ruke opuštenima, dok je moje lice površina nalik mjesečevoj  s mnogo brazgotina

Klepsidra vješto podmeće zamke i u vremenima kada više i ne pomišljam na plov i ne sanjam, tek se s naporom prisjećajući

Razmišljam o svome tijelu, nakupina kože i kostiju, suhe usne, bolne noge, bojažljive misli

Kratko je pozdravljam,  brzo koračajući, prepoznajući u času novu raznobojnu sjenu labirinta,  sastruganu pozlatu s mozaika mučnih tlapnji dok Kronos priprema podlu zamku

Nema komentara :

Objavi komentar