Kolumne

petak, 10. veljače 2017.

Mirjana Mikulec | Gubitak prijateljstva


Mjesečeva svjetlost blago je obasjavala livade u počinku, prelamala se na usnuloj vodi, budila kukce skrivene u travi … Pjevala su noćna stvorenja, neometana od ljudi, zavodljive pjesme od kojih je srce drhtalo ... Zvijezde su se kao luči rasule po nebu... Miris trešnjina cvijeta, pod težinom noći, padao je u kožu, usne, nos ... Uzeo ju je za ruku i poveo bez riječi ...
Zar su riječi potrebne u tom trenu?

Pošla je bez riječi, zatečena, jer nije očekivala romantiku, nepripremljena i poslušna, kao oduzeta, nesposobna za bilo koju reakciju osim podavanja. A sve je bilo savršeno: noć, koliba na usamljenom mjestu, jezero kamo ju je doveo i dugo gledao u oči.

Mudro joj je savjetovao da ostavi auto na dobro skrivenom mjestu, tako da ga ni iznenadni noćni posjetioci ne mogu vidjeti.

To je bio njezin problem, nikada nije imala velika očekivanja. Kao djevojčica, sanjala je veliku ljubav i blistavu karijeru, ali je uvijek znala da su to samo sanje, pa i nije bila iznenađena što joj život nije donosio priznanja. Žestoko je proživljavala prvu ljubav, prvu prevaru, iako zapravo nije znala što želi i bilo joj je drago što još nije došao trenutak kada očekivanja završavaju, a svakodnevica započinje. Poslije se udala. Nizale su se godine stvaranja obitelji, razočaranja, pokušaja vožnje u kolotečini iz koje su kotači neprekidno iskakali, dok nisu zaglavili u glibu.

Sve je to bilo lakše podnositi kad se pojavio čovjek koji ju je osvajao, uporno i dugo. Iznenađena, najprije se otimala, bila je prestrašena, a onda pomalo sve više i češće mislila je na njega mislima koje su razgarale vatru u utrobi do nepodnošljivosti, više nije mogla misliti ni na što drugo osim na njega. A viđala ga je svakodnevno, svaki su trenutak iskorištavali da se okrznu, bar u prolazu ... Kada se odlučila predati, on kao da se povukao, počeo je izbjegavati ... „Samo osujećene ljubavi mogu biti vječne“ – govorio je. Izgovori, samo izgovori, znala je, kao što je cijela njegova priča o velikoj i fatalnoj ljubavi samo plastično voće na stolu njene sterilne kuhinje.

Jednoga dana ipak su se prelomili. „Pođimo daleko od svih, samo nas dvoje, noćas“. I došla je, a on ju je čekao. Pružio joj je ruku i odveo u postelju ... Predavali su se nespretno, sa strahom, kao da će dodirom razbiti čaroliju. Shvatila je da nije onakav kakvim se čini, da je preplašen, da živi u tuđoj koži, skriven pred svijetom i samim sobom. Shvatila je da nikada neće dobiti ono što želi, ni od koga, jer sama ta želja je bila pogrešna. Odlučila se vratiti kući, a on ju nije zadržavao. Poslije tako dugog dana bila je umorna i samo je željela zaspati. Nije bila sigurna kako zamišlja sljedeći dan, osim da će se vratiti kući, svojoj svakodnevici. „Možda ćemo ipak ostati prijatelji“ mislila je tješeći se, prije nego što je zaspala.

Istodobno, te noći u svibnju, u vikendici:

Dragi Dnevniče!

Večeras, sam u birtiji doživio neugodno vrijeđanje od strane nekog pijanca i sitnog kriminalca, koji mi je predbacivao da sam mu za vrijeme svoga službovanja učinio mnogo neprilika ... Nažalost istina je da sam ponekad morao postupati protiv svoje volje i savjesti, ali samo kako bih sačuvao posao i osigurao egzistenciju ...

Kad sam se vratio iz birtije, nazvao me susjed i rekao da je pred dvorištem vidio parkiran auto mog prijatelja, pa sam ga odmah nazvao, misleći da me nešto hitno treba.

Na moj upit da li me tražio, odgovorio je da nije. Na to sam ga upitao gdje mu je supruga, a on mi je odgovorio da je nema kod kuće.

Budući da mu supruga nije bila u kući, a on je slagao da me nije tražio, odmah mi je bilo jasno da je vjerojatno posumnjao da je ona sa mnom. To me je teško povrijedilo i najozbiljnije pomišljam o prekidu svih veza s njim i njegovom ženom.

Užasno je ako ga izjeda crv sumnje i ljubomore, a za to nema nikakva razloga. Poznato mi je da su njihovi bračni odnosi narušeni, ali ne znam ima li među njima nevjere i u sve to uplesti i mene, skoro je neoprostivo! Neću mu odmah dati do znanja koliko me povrijedio, jer možda i ne sumnja u mene, odnosno u vezu između mene i njegove supruge. Ako još jednom samo gestom pokaže tu sumnju, odmah ću mu sve reći i prekinuti sve odnose! Činjenica je da sam mu ja svojim ponašanjem, a pogotovu raznim pričama o sebi možda i dao povoda za takvo njegovo ponašanje, ali to sam uvijek činio radi štimunga i zezancije u međusobnim čestim druženjima.

Da zaključim: imali smo, moja žena i ja, puno prijatelja bračnih parova, koji su se gotovo u pravilu udaljavali zbog ljubomore muža da mu ne preotmem ženu. Priznajem da sam svojim slobodnim ponašanjem ponekad davao za to povod, za što sam uvijek plaćao najveću cijenu: gubitak prijateljstva.

(Priznanje Hrvatskog sabora kulture, Zagreb, 2014.)

Nema komentara :

Objavi komentar