Zdravka Prnić | (Sp)oticanje

Kroz odškrinute škure
probijaju se zvukovi
Klepetanje drvenih klompa
zveket šalica s terase
Miris kave i lavande
komprimiran s vlagom
Kiša će...
Valjalo bi ustati
pokupiti robu s tiramola.
Puštam papirnate brodove
sa starog doka

Maslačci se nadviruju
umivaju, ogledavaju
Oblaci napuštaju grad
ostavljaju zadnje obrise sivila.

Brodovi se vrte u virovima
levant nosi sol
Ni mi nismo više glavni likovi
priča je promijenila smjer.
Mimoišli smo se negdje usput
bez kompasa .
Jugo će...
Valjalo bi poći kući
pristaviti večeru.

Maslačci se i dalje vole
omataju svoje tanke stapke.
Miluju se paperjastim padobrančićima
voajerski promatraju svoje odraze.
Brodovi se vrtlože
natapaju morem.
Tinta polako popušta
razlijeva se po njima.
Tone u sol...

Ne znam zašto sam ih sačuvala
poruke na papirnatim brodovima.

Stari dok u more uronjen
polako tone u san
Naš stol posut kapljicama
i prazne stolice s rebrastim naslonjačima.
Čekala sam da se zvijezde premjeste
negdje iznad oblaka.
Valjalo bi poći zatvoriti škure.
Noć pada...