Pjesnik je jutros postao čovjekom.
Građaninom, putnikom i sinom.
Gledao je zgrade u magli
i ljude u tramvaju.
Gledao je ptice kako kruže
i automobile koji trube.
Kiša je bila nesnosna,
a on je tražio tračak pjesnika.
Čovjek je tražio u kući
Tražio je tračak pjesnika
u ispisanoj bilježnici,
i u poeziji s police
tražio je.
Sjedio je čovjek tužan
Obeshrabren
Tražio je tračak pjesnika
na drvenome stolu,
na klupici kroz prozor.
Gubio je.
Čovjek izbezumljen
gleda svoje ruke.
Gleda ih,
gleda već danima, godinama
I konačno stavi svoje lice u njih,
utone i u njima osluhne:
„Pod prstima ti je sve što znaš,
sve što činiš
i sve što jesi.“
Uto čovjek otvori oči
i kroz prste konačno ugleda
tračak pjesnika.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.