drveće titra od radosti.
U meni glasna plima
sklada simfoniju zime.
Raskitili smo jelke,
sad leže kao trupla na tlu,
raskitili smo lica,
raskitili smo novčanike.
I snijeg nas ponovo pokreće.
U hladnoći ima nešto strahopoštovanja,
nešto bijede i čiste bistrine.
Beskućnik jede snijeg,
djeca jedu snijeg,
u Alephu gutaju prašinu bombi.
Gospode Bože,
koliko nam je to sada daleko,
a još jedna zima premeće godine.
Pisac je davno zapečatio;
Svaka suza rađa osmijeh,
svaki osmijeh rađa suzu.
I tako život teče.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.