Kolumne

srijeda, 11. siječnja 2017.

Darija Žilić | Biljka, ja


sve me je čekalo: ručak, odjeća, čaj,
nije bilo razlike između mene i sobne biljke,
možda jedino to da biljke ne čuju zvono ili udarac
žlicom po vrućem radijatoru.
sobna biljka i ja krademo svjetlost jedna drugoj,
moje su ruke manje zelene, noge niti ne osjećam.
ako napravim pokret, biljka će doći u krevet,
i pustiti korijenje na bijeloj plahti, kao usred svemira.
kozmos sobe začas će se osušiti: čaj se razliti,
sunce će se povući. snijeg se već spušta s ruba krova.
koje je moje poslanje? svrha svijeta ?
tko nas uopće može razlikovati?

čekam večernje rituale: kremu od vazelina i ulja,
malo sira i molitvu.
biljka će se, nadam se, udaljiti

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.