Kolumne

subota, 31. prosinca 2016.

Dnevnik (ne)obične djevojke


Zbogom stara godino!

Piše: Božana Ćosić
 

Stigao je kraj godini koja i nije bila baš nešto. Eh, istina, jadikovala sam na veliko, nadugačko i naširoko, al' tako je bilo.

U biti, nemam mnogo za reći, mogu jedino zbrojiti padove i nezgode i svađe i gluposti i... i sve to smješati pa izjaviti: „Bilo je fuj!“ Tek sam na kraju godine živnula, to jest, moj je život živnuo. A tomu je zaslužan moj Hrvoje. Osim što me pokrenuo u fizičkom smislu, pokrenuo me i u psihičkom. Jednostavno, više ne gledam crno na život i nekako, sve mi je dobilo smisao. Sada imam volju za sve pa čak i za posao. (Neću si kvariti raspoloženje mislima o poslu, pomirila sam se s tim da mora biti kako je i to je to.)

No, s druge strane redaju se problemi s prijateljstvom, ako se mogu nazvati problemima. Najnovija u nizu je prepirka oko dočeka Nove godine... Hrvoje mi je pedložio doček u njegovom omiljenom kafiću na što sam odmah pristala. U tom  trenutku nisam pomislila kako će reagirati Kristina i Lana, nekako, pomislila sam da će nam se pridružiti. Ali ispala sam sebična. Prvo, nije im se svidjela promjena – trebale smo kao i zadnjih nekoliko godina Novu dočekati u našem omiljenom kafiću. Drugo, ja sam za razliku od njih dvije u vezi što znači da se sve promijenilo među nama. Iskreno, nisam na to tako gledala. Pa što ako sam u vezi? To nužno ne znači da moraju i njih dvije imati nekoga da bismo skupa dočekale Novu. Ali naravno, to njima nije palo na pamet. Ne, nisu ljubomorne ni tome slično, ali osjećaju se kao višak. To mi se ne sviđa jer nije istina. Nikada neće biti višak. One su moje prijateljice i štogod se dogodilo, kamo god me put odveo, to se neće promijeniti. No, problem je – kako im to dokazati...

Na sreću, na kraju podužeg razgovora, pristale su. Obećala sam Kristini i Lani, pa i samoj sebi, da će ovaj doček biti nezaboravan. Dotjerat ćemo se, opustiti, uživat i u najljepšem tonu oprostiti se od stare godine. Vjerujem, srcem vjerujem da će biti najbolji doček ikada.

A sada slijede novogodišnje odluke. Nešto drukčije... Neću na dijetu. Napokon sam shvatila da ustvari nikada nisam ni trebala dijetu. Neću poželjeti sreću, zdravlje, to svima želim tokom cijele godine. Čak neću poželjeti da me zaobiđu nevolje... Poželjet ću samo da iduća godina bude drukčija od stare. Tražim li mnogo? Možda i da, jer  ipak znači da ciljam na mnogo promjena. Želim da se napokon ovaj moj graškić od mozga uključi i ne srlja, jer istini za volju, masu sam toga sama izazvala svojim ponašanjem, izgovorenim riječima i djelima pa i pomalo sebičnim zanovijetanjima. Eh, takva sam ja, ali promijenit ću se radi sebe, radi drugih... radi Hrvoja koji ne zaslužuje namrgođenu djevojku. Samo veselo... Samo naprijed...

I to je to. Vrijeme će pokazati svoje. Što me čeka, i što je najvažnije, kako ću reagirati na to što me čeka, preda mnom je. Toplo se nadam da će moji idući zapisi biti mnogo vedriji i zanimljiviji. Toplo se nadam...
A sad, slijedi odbrojavanje...

... Četiri, tri, dva, jedan...

SRETNA NOVA 2017 GODINA!!!

Nema komentara :

Objavi komentar