srijeda, 23. studenoga 2016.

Matilda Mance | Krunoslav i zmaj


- Tata, tata, kad ćeš načiniti mojega zmaja. Danas je već četvrtak, a u subotu je natjecanje.

Dvanaest godišnji Krunoslav stajao je nad ocem, koji je ležao na podu u svojoj automehaničarskoj radionici, i s nekim alatom lupao ispod  prednje karoserije crvenog automobila, kojeg je popravljao u svojoj radionici. Bio je nestrpljiv. Otac mu je obećao da će njegov zmaj biti gotov do četvrtka, tako da će moći s njim ići prije natjecanja i na probno letenje, a Krunoslav se nadao da će ove godine upravo on pobijediti u puštanju zmajeva na nogometnom igralištu.

Bio je silno nestrpljiv. Otac mu je nabavio specijalni papir, letvice okvira bile su izrađene i spojene, i nije trebalo još puno posla da se zmaj dovrši.

- Jel' vidiš, sine, da imam još posla – muklo odgovori otac i doda:

- A već si dovoljno velik da ga i sam dovršiš – reče mu.

- Ali, ti znaš bolje – odgovori mu Krunoslav – Ja bih mogao nešto sprčkati kod ljepljenja papira.

- Ma, nemaš što sprčkati – odgovori mu ponovno otac već nervozno – Sve sam ti pripremio. Sad me pusti da radim.

Krunoslav je i dalje stajao na istom mjestu. Maločas je na mobitel razgovarao sa svojim prijateljem Darkom i kad mu se ovaj pohvalio da je njegov zmaj već gotov i da jako visoko i dugo leti, Krunoslav se uznemirio.  Već dvije godine za redom dijeli drugo mjesto s Lukom, a Darko je do sada uvijek pobijeđivao.

Zašto Darkov otac uvijek načini boljega zmaja - pitao se Krunoslav. Ima li kakva posebna tehnika, koju njegov otac ne zna. Ili posebni neki materijal. No, koliko je vidio Darkovog zmaja, na prvi mu je pogled uvijek izgledao sasvim običan. Ali se njegov zmaj uvijek držao najdulje u zraku i dosegao najveću visinu.

Pomalo ljut na oca, otiđe u svoju sobu. Na radnom stolu stajao je okvir - dva ukrštena bambusova štapa, različitih veličina, u obliku križa, ljepljena i spojena s tankom vezicom od kukuruzovine. Bočne su strane također od bambus bile spojene. Primi kostur zmaja u ruke. Bio je lagan.

- Ove će godine moj zmaj morati letjeti najviše. Tako je lagan – reče sam sebi. A onda pomisli da bi baš mogao poslušati oca i sam napraviti svojega zmaja. Nije teško, gledao je i svojeg oca kako to radi, pogledao je i jednu televizijsku emisiju u kojoj je jedan mladić radio  sličnog zmaja.

U sjećanju mu ostadoše riječi da zmaj mora biti što laganiji i aerodinamičniji. Ali, kako to izvesti, ponovno se upita. Da ipak sačeka oca? Ne, otac se tako brzo neće izvuči ispod onoga automobila dok ga ne popravi.  Znači, morat će sam dovršiti svojega zmaja. Korak po korak.

Ostade sjediti neko vrijeme na svojem krevetu gledajući posloženi materijal na radnome stolu.

- Moram mu izabrati i ime – reče sam sebi.

- Znam, nazvat ću ga Drako, po onom gušteru zmaju koji može letjeti!  Ne, zapravo on ne leti, on jedri, kao što je vidio u onoj televizijskoj emisiji.  A baš tako mora jedriti  da ne padne i moj zmaj, zaključi Krunoslav.

Primi u ruke kostur zmaja. Uzme bijeli krep papir koji mu je otac ostavio na krevetu, rasprostre ga, stavi na njega kostur i izmjeri potrebnu veličinu dodajaući dio za podvijanje i ljepljenje. Uzme škare i izmodelira veličinu. Zatim papir opet odvoji, složi ga na ravnu površinu stola, uzme flomastere i započne svoj crtež. Krunoslav je bio jako dobar crtač. Crtao je od najranije dobi po bojankama, flomasterima pa svim svojim bilježnicama, papirima koje bi mu donijela majka sa svojega posla,  kupljenim crtačim blokovima i sada je bio odlučan da će njegov zmaj biti pravi zmajski. Jer zmaj – mora biti zmaj! U sredini nacrta gušterovu glavu, ne preveliku, a onda povuče linije krila sa svake strane prema središnjem najširem dijelu. Uzme flomastere različitih boja i crtež oboji u jarke boje. Gušterove oči oboji u zeleno flourescentnim flomasterom. Crnim flomasterom povuče mu linije tijela sužavajući ga prema dugom repu. Nacrta mu i rožnatu kožu povlačeći crnim, žutim i sivim flomasterom po sredini nacrtane glave i tijela, a onda velikm slovima sa plavim flomasterom napiše ime Drako. Odvoji se nekoliko koraka, pogleda svoj rezultat. Bio je više negoli zadovoljan. No, sama je konstrukcija bila pekratka da nacrta cijeli donji dio repa, pa se Krunoslav odluči da mu doda rep na posebnom papiru kojeg će zalijepiti na donji dio srednjeg bambusovog štapa. Izreže crvene  duge trake i zalijepi ih. Krajeve papira presavije preko kostura, zalijepi ih na kostur čvrstim lijepilom i  zmaj je bio u potpunosti gotov.

Njegov je zmaj blistao. Sav iscrtan, zelenih očiju, dugog tijela i dugog crvenog repa, mnogo duljeg negoli cijelo tijelo, bio je skoro spreman za poljetanje. No, trebao je provuči još ribičku žinju na krakove kostura, pa to i učini, a ostatak  koluta žinje od nekoliko desetaka metara držati će  u ruci otpuštajući je postepeno,  ovisno o vjetru, kako bi zmaj mogao uhvatiti strujanje zraka i neometeno lebdjeti u zraku. Bio je sve sigurniji da će u tome uspjeti. Čak što više bio je siguran da s ovim strašnim zmjem mora odnijeti svoju prvu pobjedu.

- Drako, Drako, mi ćemo pobijediti – reče smješeći se svojem nepokretnom zmaju. Odluči se otići javiti ocu da je uspio sam dovršiti zmaja. Kako se okrenuo, tako je zmaj pokrenuo svoj rep. Rep se zaljuljao lijevo - desno.

Krunoslav se preplaši. U oči su ga gledale duboke svjetlucave zelene oči, a rep se i nadalje migoljio. Istrči iz sobe i ostavi vrata otvorena.

Uđe u očevu radionicu sav usplahiren.

- Što je sine, jesi li gotov sa zmajem – upita ga otac.

- Jesam, jesam.Izgleda kao da je živ – ote mu se iz usta.

Otac se počne smijati.

- Kažeš – živ. Onda je trebao doći  za tobom.

Otac pogleda iza njegovih leđa, digne ruku, uperi kažiprst prema vratima iza Krunoslavovih leđa  i uzvikne:

- Gle, ide za tobom!

Krunoslav preplašeno skoči i sakrije se iza oca.

Otac prasne u smijeh.

- E, moj sine, nisam znao da si tako plašljiv. A  kažeš da želiš pobijediti. Borba za pobjedu i strah ne idu zajedno.

Pogladi ga po kosi i nastavi:

- Nisu li uvijek junaci pobjeđivali zmajeve. A tebi tvoj zmaj mora biti oružje u borbi protiv drugih zmajeva, a ne da se plašiš vlastitog zmaja. Oprat ću ruke, pa idemo vidjeti tog tvog strašnog zmaja.

Otac otiđe i za kratko se vrijeme vrati brišući ruke u ručnik. Odloži ga na stolac i reče:

- Idemo,sine.

Stavi mu ruku na ramena i povuče ga sa sobom. Dođu u Krunoslavovu sobu. Zmaj je ležao na stolu, a rep mu se još uvijek ljuljao.

- Opasno izgleda - nasmije se otac i doda:

- Naravno da migolji s repom, kad je ovdje mali propuh. Otvoren ti je prozor u sobi, vrata od kupaonice i kupaonski prozor. Zrak cirkulira, a taj dugački rep osjeća svako strujanje. A to samo znači da si načinio izvrstan posao – pohvali ga otac, a Krunoslav ipak pogleda i prema otvorenom prozoru i prema otvorenim vratima kupaonice.

Otac uzme zmaja u ruke. Prevrne ga, pogleda sve spojeve i reče:

- Ova žinja dugačka je sto metara  i moraš biti jako oprezan da je naglo ne odmotaš. Moraš je puštati polako tako da zmaj uhvati cirkulaciju zraka koja će ga dizati na sve veće visine. Lani si pogriješio. Zmaj ti se naglo podigao ali se odmah zatim srušio. Moraš koristiti snagu vjetra. Ovaj dobar papir u sebe će upiti vjetar. Zmaj treba jahati na vjetru.

- Ne razumijem – reče Krunoslav.

- Gledaj, čim si se ti u sobi pokrenuo, a bio je i slabi propuh, pokrenuo se i zrak kojeg ti nisi registrirao jer si navikao na kolanje zraka u kući. Ali, ovu je cirkulaciju ili energiju osjetio ovaj papirnati rep i počeo se micati. Sve su to prirodne pojave.

Pogladi ga rukom po kosi i reče:

- A ti si mislio da je tvoj Drako oživio – nasmiješi se otac.

-  Dakle, u prirodi ovaj će zmaj, jer si ga izvrsno načinio, jedriti na vjetru, povjetarcu ili čak samo  neznatnoj cirkulaciji zraka na većoj visini. Papir će se naduti i ploviti po zraku. Iskreno, jedva čekam tvoje natjecaje.

- Idemo li ga isprobati – upita Krunoslav.

- Nije potrebno, vidim da je dobro napravljen.

Krunoslavovo je lice zračilo zadovoljstvom

Subota je osvanula sunčana s blagim povjetarcem. Točno u deset sati desetak dječaka, neki sami, neki s roditeljima, sakupili su se na livadi pokraj nogometnog igrališta.

I kao što je njegov otac predvidio Drako je lebdio savršeno uhvativši strujanje zraka, mahao je svojim dugim repom onima ispod sebe, rugao se svojim svjetlucavim očima drugim zmajevima i nije se dao dugo, dugo na zemlju. Ostao je najdulje u zraku i donio prvu pobjedu svojem Krunoslavu.

Nema komentara :

Objavi komentar