Kolumne

srijeda, 23. studenoga 2016.

Dubravka Borić | Jazȉk mojiẽ mãtere


To je ȉzvor bogȁt, čȉst i lȋp,
čȁ mȋrno se gĩbo
sa zlȏton optȍčenon
zvȍnih melodȉjon.

-------------------------------------------------


To mȕžika je bonãce, čȁ mirȕje,
zĩbje se, mrȉško,
pãdo i pȅnje,

ȍsekon i plȉmon.

-------------------------------------------------

Tȍ-  pramalȉće mi zelȅno
čȁ cvatȅ od sȕnac - istȍka;
u kãpji zoriẽ, u kãpji rosiẽ,
i rũdi, rũdi, iz dubiniẽ prȁ - ȍka.

-------------------------------------------------

Znȏ bȉt bosȁ nogȁ u krōjiȇvstvu drȏč,
ȕka bȍlesnega jȕga,
zvȋžjonje bȕre u mȑklon noćȉ,
glȏs kukvȋž iz tmȉne u rȕševini…

-------------------------------------------------

Jazȉk mojiẽ mãtere nĩ cvȋt  č a  v ȉ t a r  g a  p u s t ȍ š i !!!

Tȍ je cvȋt pod baldakȋnon
kȋ te vrhȕ bȑda ȍbasuta svȉtlon,
od ȉskona, čȉsten vrȉlu vȍdi.

_________________________________

čakavica- otok Brač (pučiški idiom)

jazȉk- jezik
čȁ- što
bonãca- mirno stanje morske vode
pramalȉće- proljeće
sȕnac- istȍk – izlazeće sunce
krōjiȇvstvo- kraljevstvo
ȕka- huka
zvȋžjonje - zviždanje
glȏs - glas
kukvȉža- kukavica
rȕševina- ruševna kuća
nĩ - nije
kȋ -koji
vrȉlo- vrelo, izvor

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.