Prijevod: Tamara Kunić
(FOKUS KOMUNIKACIJE d.o.o, 2016)
Glavni junak ove dirljive priče je August Pullman, desetogodišnji dječak koji je rođen s nasljednom genskom deformacijom lica. Prvih deset godina svoga života Auggie je školovan kod kuće, ne zbog svog izgleda nego zbog silnih operacija koje je imao na svom licu- čak njih 27. Sada, kada je spreman krenuti u peti razred Auggie jedino što želi je ići u školu kao i svaki drugi školarac, imati puno prijatelja i družiti se s njima poslije škole.
Ali tko je zapravo August?
"Znam da nisam običan desetogodišnjak. Mislim, naravno da radim skroz obične stvari. A i ja se osjećam običnim. Iznutra. S druge strane, jasno mi je da pred običnom djecom drugi klinci ne bježe s dječjeg igrališta, i to vrišteći. Znam da u običnu djecu ne bulje na svakom koraku, kud god krenula."
Zapravo je jednostavno, Auggie je samo običan dječak s neobičnim licem. On, kao i ostali njegovi vršnjaci voli sladoled, nogomet, igra igrice i obožava Ratove zvijezda. Ali može li on uvjeriti i druge u to? Jer njegovo lice jednostavno "iskače" iz gomile lica koje ga okružuju. Ono što je važno u ovoj knjizi je običnost jednog neobičnog dječaka. I on ima osjećaje o kojima nitko ne razmišlja kada ga nazovu štakorko, frik, čudovište, Freddiem Kruegerom, Gollumom, E.T, mutantom. Njegova neobičnost nije u njegovom licu, nego u snalažljivosti i prihvaćanju situacije u kojoj se nalazi.
"Neću vam opisivati kako izgledam. Kako god me zamišljali , situacija je vjerojatno još gora."
Iako stigmatiziran zbog izgleda, sa svojim smislom za humor i otvorenošću Auggie ipak osvaja srca nekih svojih vršnjaka. Ali njih je malo. Zato što ljudi zapravo boje onoga što ne znaju ili ne razumiju. Svatko tko je drugačiji i različit od drugih odmah je izdvojen iz društva i nažalost maltretiran. Svi smo upoznati s riječi bullying. Vjerojatno ste i jedni od onih koji su bili terorizirani ili koji su terorizirali svoje vršnjake zbog toga što su nosili naočale, imali zubnu protezu, bili visoki, mršavi, debeli, drugačije se oblačili, slušali drugačiju glazbu. Vjerujem i da su se i različiti nadimci vrtjeli oko takvih razloga.
Drago mi je što sam čitajući shvatila u kojem smjeru ide ova knjiga. Uz Auggieja, prekrasnu poantu ove priče daju i likovi koji ga okružuju. Oni dobri ponekad imaju loše osjećaje ili čine loše stvari. Oni loši nisu uvijek loši. Sve njihove misli i osjećaje možemo pratiti kroz poglavlja koje nose njihovo ime.
Tako saznajemo kako se njegovi roditelji bore sa njegovom bolešću, kako ga pokušavaju štititi i utješiti. Via, njegova sestra shvaća da je Auggie uvijek roditeljima na prvom mjestu iako zna koliko joj je brat poseban i ima svoje potrebe. No istodobno, kako Auggie kreće u peti razred a Via kreće u srednju školu, na površinu izbijaju Vijini poprečni osjećaji zbog brata. Iako ga voli boji se prihvaćanja okoline zbog njegovog izgleda. Via jednostavno ne želi u novoj okolini biti opisana kao sestra "onog" čudovišta. Njezin stid i strah samo su reakcija okoline u kojoj se nalazi. Također vidimo i nekoliko Auggiejevih prijatelja koji su usprkos ismijavanju djece radije izabrali pravo prijateljstvo od privremene popularnosti. Nažalost, malo je mladih ljudi koji ne padaju pod utjecaj vršnjaka.
Ljubaznost je glavna tema u ovoj knjizi. Ne bi li voljeli mjesto gdje su svi "malo ljubazniji nego što je potrebno"? Većina likova u ovoj knjizi zaista misle o svojim postupcima i kako će utjecati na druge. Postoji toliko mnogo prekrasnih primjera u knjizi o tome kako ljubaznost mijenja situaciju, kako mijenja živote.
"Ako možete birati da budete u pravu ili da budete ljubazni, izaberite ljubaznost!"
Kako je ljubaznost tema u knjizi,tako je empatija osjećaj koji vas ovlada kada čitate knjigu. Empatija je sposobnost da se dijele i razumiju tuđi osjećaji. Ne možete čitati Čudo i ne osjećati sve emocije. Emociju djeteta kojem je život dao loše karte i dao zbrčkano lice s kojim mora živjeti. Vi dijelite osjećaj sestre čiji brat ima posebne potrebe, osjećaj Auggiejevih prijatelja koji su odbijeni od strane svojih školaraca zbog ispravne stvari, osjećaj njegovih roditelja prilikom bespomoćnosti kada ne mogu pomoći vlastitom djetetu.
Čitajući ovu knjigu ne možete si pomoći, a da se ne pitate: što biste učinili da se nađete u cipelama jednim od likova? Što ako bi bili ... .August? Jack? Summer? Augustovi roditelji, Via? Julian? Što bih tada? Kako bi ste se ponašali? Kakva biste bili osoba? Kakva osoba ne biste željeli biti?
Ono što me je jako zaokupilo čitajući knjigu je misao koja me je vodila kroz nju. Misao koju, vjerujem svatko zna i koja potječe iz knjige "Mali princ" :
"Čovjek samo srcem vidi, bitno je očima nevidljivo."
Koliko nas zapravo gleda srcem? Koliko smo propustili upoznati, divnih i dragih ljudi zbog onog prvog pogleda i odmah ih odbacili zbog nečega što nekome ne odgovara, zbog izgleda ili jednostavno zbog okoline? Koliko smo spremni dati ljudima šansu i imati svoje mišljenje o drugima?
"Kakvi smo mi ljudi? Kakve ste osobe? Nije li to najvažnije od svega? Nije li to vrsta pitanja o kojem bi smo cijelo vrijeme trebali razmišljati?"
Auggie je napravio čudo. Jeste li spremni napraviti svoje? Dovoljno je samo pogledati srcem.
Prva objava: citajme.com
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.