Kolumne

subota, 1. listopada 2016.

Željko Medić Žac


Željko Medić Žac – rođen je u Zadru 1970. godine. Studirao književnost u Zadru i Beogradu.

Do sada je objavio pet zbirki pesama: Pobuna simbola (2005.), U dane divnih čuda (2010.), Pronalaženje belutka (2010), Na tihoj ravni svakodnevice (2014.) i Apneja (2016.). 

Od 2013. godine član je Udruženja književnika Srbije. Živi i radi u Beogradu.









***

Dugo si čekala tramvaj na stanici
A sa leve strane Save
Vlažno veče

Već se ukrcalo na nevidljive skele

Preteći
Da čitav osvoji grad
Čim se uspne uz zidine strme

I taman što si otišla
(a valjda zbog nekog zastoja)
Pristigla je čitava crvena kompozicija

Kao voz

Na trenutak sam pomislio
Da se sa tog mesta sasvim sigurno vidi Rusija
I da će baš tad ispod gvozdenih točkova zapištati para

I penješ se na prste
I vešaš se oko vrata

I još...
Poljubac
Pre nego uđeš
I ti se već naginješ kroz prozor






*** 

Pesma je najkraća moguća isprekidana linija
Između onoga koji je neprekidno povlači
I one koja je sa prekidima čita


Zbog nje su izmišljena prva pisma
Azbuke su se kristalizovale
Tek u njenim očima


To ne pišem ja!
I ne umem da te poredim
I ne znam čemu služi metafora


Ovaj svet je Tražilište
U kojem je reč samo bledi trag
Jednog davno zaboravljenog jezika

Kada se misao
Prenosila kao muzika sfera
I nijedna razdaljina nije bila velika




Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.