Suzana Marić | Bijela vučica, I. dio: Rođenje i smrt

Rođenje i smrt

Sunčeve zrake poigravale su se kroz gusto granje drveća, stvarajući posebnu čaroliju svjetlosti koja se  razlijevala šumom. Planinom je odjekivalo zavijanje vukova poput svečane pjesme.

Pred brlogom se  sakupio čopor, režeći i zavijajući nestrpljivo su očekivali  vijest.

Na ulazu u brlog stajao je Veliki vođa i tužnim cviljenjem pogledavao u mračnu unutrašnjost brloga, gdje se ranjena u prednju nogu, u bolovima porađala Sjena. Rađala je nasljednika Velikom vođi, barem se tako nadao čopor i Veliki.

Napokon se  iz brloga začulo slabašno cviljenje. Rodila je malu bijelu vučicu. Čopor je svojim zavijanjem pozdravio rođenje malene, samo je Sivi potiho režao. Nije mu bilo drago što je Sjena preživjela i na svijet donijela žensko štene. On, kao brat Velikog vođe, očekivao je da će postati vođa nakon bratove smrti. Zbog pohlepe i ljubomore namamio je Sjenu pred progonitelja. Ni Sjena ni Veliki nisu slutili zlo koje će im donijeti Sivi.

Polagano, šepajući izašla je Sjena iz brloga, ponosno predstavljajući svoju djevojčicu. Čopor, pognuvši glave, poklonio se  Velikom i njegovoj nasljednici.

Dani su prolazili, Bijela je rasla uz majku i oca, bezbrižna i vesela .Čopor je doslovno obožavao to maleno, bijelo klupko.

Sivi je lutao šumom i okupljao odbjegle vukove koji su bili odbačeni iz svojih čopora.

U njemu je svakim danom sve više gorjela mržnja i želja za osvetom. Nije podnosio sreću Velikog i Sjene. Smišljao je planove kako da ih uništi. Želja za položajem u čoporu pomutila mu je um.

Napokon mu se  pružila prilika. Veliki i Sjena pošli su u lov u planine, Bijelu su ostavili sa starom vučicom .

Vidjevši Progonitelja duboko u šumi, Sivi ga je navukao na njihov trag. Lukavstvom progonitelja, Sjena je izgubila život. Veliki je, braneći nju i štiteći njeno truplo, također zadobio smrtne rane. Ležeći  na stijeni, teško dišući, posljednjim atomima snage uspio je podići glavu i bolnim zavijanjem upozoriti  čopor na opasnost. Tri velika vuka iz čopora otjeravši Progonitelja, laganim korakom su se približili Velikom, tužno cvileći.

- Čuvajte mi moju djevojčicu, ona je sada vaš vođa, poštujte njene riječi, kao da vam ja govorim - tiho je zacvilio Veliki i izdahnuo pogleda uprtog u Sjenu, sa suzom u oku.

Režeći, Sivi je sve promatrao sa obližnje stijene, i napokon bio sretan. Još samo da se riješi Bijele i vlast nad čoporom je njegova. Vukovi koji su ga slijedili nijemo su promatrali sve što se događalo.

Nad planinom se  spuštao prvi sumrak. Zvijezde su stidljivo bljeskale na nebu. Na sivoj stijeni ispod bora, ležala su tijela dva prekrasna vuka: Velikog i njegove bijele Sjene.

Nastavit će se: 29.9.2016.