Kolumne

ponedjeljak, 26. rujna 2016.

Ivan Luketić | Pjesnik i glazbenik


Ivan Luketić rođen je 21.02. 1994. godine u gradu Splitu. Pohađa Osnovnu školu Kman-Kocunar od 2000.-2008 te istovremeno glazbenu školu Josip Hatze. Svira gitaru u splitskom orkestru Sanctus Domnio s kojima putuje u Italiju te svira u Lisinskog s mnogim poznatim pjevačima poput Arsena Dedića, Zorice Kondže, Marijana Bana i drugih.

Počinje pisati u osmom razredu, te mu se neke pjesme objavljuju u časopisu Kmanko. 2008. godine upisuje 1. jezičnu gimnaziju u Splitu (klasični smjer) te uči klasične jezike (grčki i latinski) uz talijanski, engleski i francuski.

Tokom pohađanja srednje škole piše razne pjesme i priče koje šalje na razne natječaje (Goranovo proljeće). 2012. godine maturira te upisuje Filozofski fakultet u Splitu (hrvatski jezik i književnost i filozofiju).

2014. godine dobija nagradu A. B. Šimić za pjesmu "U nama su".

Svira gitaru i piše tekstove i glazbu za svoje pjesme u mladom splitskom autorskom rock bendu Vertigo, koji doživljava svoj veliki uspjeh svirajući u raznoraznim mjestima po Hrvatskoj (Vintage-Zagreb, Kocka - Split, O'Hara - Split, Tvrđava Gripe - Split, Rock in Solin) sa poznatim bendovima poput Hladnog piva, Silentea, Jonathana, Morta, Đubriva, Špurijusa, Mjesnog odbora te dijeleći pozornicu za doček Nove 2016. godine u Splitu sa TBF-om i Psihomodo popom.

Također s bendom Vertigo osvaja prvo mjesto na natjecanju najboljih autorskih bendova Inkubator u Splitu te potpisuju ugovor sa agencijom Street Pulse te Aquarius Recordsom koji im pomažu da izbace svoj prvi singl Svjetla (kad se ugase) koja je postigla prvo mjesto na mnogim ljestvicama (Boom Boom Radio, Glazba HR). Trenutačno piše za svoj časopis Humanist na FFST-u, dovršava svoju prvu zbirku pjesama, te prvi album s bendom Vertigo.


Amelie

Životni san
stara pariška četvrt
Soba u potkrovlju
Francuska slikarica
Jutarnji zagrljaji
tempere po licima
ples u pogledima
umjetnost šutnje
razbacana odjeća
zapaljena cigara
prašnjave kazete
noir filmova
ploče po zidovima
La vie en rose
lupanje susjeda
Miris kroasana
iz obližnje pekare
jutarnja sumaglica
i dim
Kroz razbijeni prozor
raskidanih zavjesa
prigušeno svjetlo
Lavež.
Eden

Prođi alejom smrznutih suza,
Pokraj jezera Oprosta,
kojeg mjesečev pogled
čini tako čarobnim,
zavezan za jarbol
upoznaj pogubni
neodoljivi glas sirena.
Obuzdaj Minotaurov bijes
Prateći Arijadnine niti,
Kroz Labirint Života
I,kada stigneš
do rijeke Zaborava,
Pokloni Haronu svoj vid,
Odvest će te 
Preko napuštenih
hridina Ludila,
između Scile i
Haribde bezumlja
do Edena, vrta Hesperida.
***
Tamo ćeš me pronaći,
Tamo ćemo šutjeti...

Nema komentara :

Objavi komentar