Kolumne

utorak, 20. rujna 2016.

Srebrenka Cernić Hotko | Želimir Periš: Mima i vaše kćeri


Želimir je ispunio obećanja: Mima 2 , osim što je ugledala svjetlo dana kako je najavio, jednako je pred glavni lik stavila ozbiljnije i složenije probleme.

Dakle, Mima je i dalje nezaposleni, fakultetski obrazovani stručnjak za kompjutore, sasvim nespreman za odgovoran obiteljski život, marginalac bez „kučeta i mačeta“ – društveni marginalac kojega sa razumijevanjem prihvaćate, jer Mima ima šarm prostodušnog čovjekoljublja mjeren naivnim i nepromišljenim odnosom prema nesrećama, opasnostima. Taško da biste mu znali pomoći, a da vas ne uvuče u sijaset nebuloznih problema sa posljedicama od kojih boli glava… On je magnet za ljude istih karakteristika koji se jednako ne snalaze u životu…i možda bi to bilo prejednostavno, a da mnogi od njih tragično ne završavaju. Primjerice: ljekarnica je zbog pomaganja ljudima poput Mime - izgubila posao; mnogo tragičnije je da su neki izgubili život… pa ipak, ništa od tih tragičnih trenutaka u knjizi, kao i u Mimi 1 nije patetično. Naprotiv, vrlo životno i vrlo moguće, kao preslikani dio  problema za koje smo sretni da nisu u našem domu, ali su nam na pragu- svima koji se služimo internetom, imamo djecu… I Mima ima kćer Klaru… Mislim da u tome iščitavam ono što ga čini snažnijim i odgovornijim pojedincem premda često ističe kako ne zna što mu je činiti u odnosu s njom. Stoga njegova logistika postaje „samozatajna viteška zaštita“, kao i u Mimi 1 , ne samo Klare, već i drugih mladih djevojaka.
U Mimi 2 posebice  su me zaintrigirali  ukomponirani dijelovi koji govore o seksualnosti, dodirujući segmente evolucije u kojoj čovjek postaje prava „suvremena“ zvijer, koja ne poznaje granice dostojne čovjeka…i gdje priča o nagonima premašuje sva moja promišljanja, dosadašnja, pretvarajući se u nastranosti koje  nemilo haraju po opskurnim tajnim kutovima i života i zajednice. Baš milje u kojem naš Mima živi…

Zahvaljujem Želimiru što me nije razočarao!

1 komentar :