Srebrenka Cernić Hotko | J. K. Stefánsson: Nebo i pakao

„Naše su riječi neka vrsta spasilačke ekipe neprekidno spremne na poziv da se spase prošli događaji i ugasli životi iz one crne jame zaborava, a to nije mali zadatak; putem nek nađu odgovore, a onda nas spase odavde prije nego što bude kasno. I neka to zasada bude dovoljno. Odaslat ćemo ti riječi te izbezumljene, razasute spasilačke ekipe, koje nisu sigurne što im je zadatak, svi su im kompasi razbijeni,zemljovidi rastrgani ili zastarjeli, ali ipak ih prihvatite. Tako ćemo vidjeti što će se dogoditi.“

Izvrstan poziv na čitanje, spisateljski i prevodilački!! Oduševila sam se (hvala Mirti na preporuci, onda na prevoditeljskom umijeću gospođe Maček !). Dakle, prihvatila sam preporuke i poziv…

Island, Sjeverno more, ribari… „kruh od sedam kora“,  moje misli i emocije etvaraju emocionalna sjećanja na slanu koru kruha, tvrdu, žilavu, ali hranjivim. U knjizi prepoznajem nevjerojatnu snagu i riječi i djela…jer govori o prepoznavanju odanosti, tu tešku i odgovornu riječ  koju je valjano, debelo i temeljno obradio autor i da, hvala,  prevoditeljici koja mi je to nesebično servirala (moj naklon, duboki – iskreni - prevoditeljici Maček - Mirta, 100% si u pravu).
Knjiga, po mojoj prosudbi govori o etici; životnoj etici, o  odanosti…odanosti prema životu i vrijednosti prepoznavanja istoga… radi li se o ljubavi?  O, ljubav često eksploatiramo zanemarujući etički kodeks ljudskosti;  ( moje mišljenje).

Ljubav može biti sinonim,sredstvo, poticaj, motivacija…ali može biti jednostavno samo riječ…

U ovom romanu ljubav je – goli život!  Paa, -izdiže ga kao aksiom – biti živ je bolje nego li ne biti .. ali uvjeti diktiraju spremnost toj tvrdnji: sa srcem se živi i preživljava…

„Radost, sreća i goruća ljubav trojstvo su koje nas čini ljudima,koje opravdava život i čini ga većim od smrti, pa ipak ne daje ništa veći zaklon pred polarnim vjetrom  od ovoga.“

Pitam se zašto?!  I negdje odgovaram sa zato( citatom ) jer:“Život ima i tu prednost pred smrću da znaš na čemu si, smrt je  naprotiv, vrlo nepoznata, a nepoznato stvara veliku nesigurnost u čovjeku,   to je nešto njegovo.“

I ja si mislim kako ljudi „od sedam kora“ vjeruju snovima, koji u sebi imaju više duša od jedne…one jedne koje u nama bude tek romantiku… a ona je toliko višeznačna.

„Riječi  imaju divovsku snagu i mogu ubiti božanstvo, one mogu spasti život i uništiti ga, Riječi su strijele, meci, mitske ptice koje love bogove… one su mreže  dovoljno  velike da  ulove  Svijet i nebo a katkad riječi nisu ništa,one su razderane haljine kroz koji prolazi hladnoća, ruševna tvrđava preko koje smrt i nesreća prolaze".

Knjiga je jako, jako dobra..