Ivanka Cvitan: Iskreno? Bojim se

praznine su samo naizgled čistine
to su pustopoljne vrištine
rupe
crnine
gdje nestaje
sva nam osnova i potka
u kojima smo tek lutka krotka
bez duše
tkanja
sve što jesmo i htjeli bi
bez čega smo ko bez dubljeg disanja

u njima zjape košmari
urlaju samoće
to je kad nitko ne mari
za naše sitne bedastoće
za ono od čega smo sazdani

bojim se ostati uramljeno živa
izgubiti boje mirise glas
pričati o vremenu prašini poslu
živjeti po pravilu
umrijeti na nogama
a šetati stas