Moje tijelo pametnije je od mene
Suze su otkrile gravitaciju
Jedna po jedna
Kao da se žele
Razrijediti u dubokom moru
Noge su otkrile mehaniku
Koračale su se inercijom
Prašnjavim poznatim putem
I pitale jedna drugu: gdje to idemo?
Ramena su se slegnula u odgovor
Njima je uvijek bilo svejedno.
Srce nije imalo kud
Nastavilo je pumpati krv
Istim staloženim ritmom
Ozbiljnošću starog vozača željeznice
Koji ne želi da ga se ometa
U tom važnom poslu.
Stisnuta šaka je požutjela
Kao vosak obasjan plamenom svijeće
Neprobavljive riječi zapele su u želucu
Koji je prijetio da ih izbaci
(Dobivaju li se povraćanjem riječi
Naopake priče?)
Oči su gledale
Bez da vide
(Ionako kažu da vidimo mozgom
A on trenutno ima važnijeg posla)
Usne su se stisnule
Da ne zadrhte
Jer nemaju kome.
Usne su postale pečat
Iza kojeg je vrebala Pandora
Znale su da je tanka granica
Između tišine i vriska.
Prsti su nastojali zaboraviti
Broj telefona
Kojeg su znali natipkati
Slijepi u najcrnjoj tami.
Svi dijelovi moga tijela
Točno su znali svoj posao
I ništa ih u tome nije moglo omesti
Čak ni ja
Čak ni ti
Čak ni rušenje cijelog svijeta.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.