ponedjeljak, 27. lipnja 2016.

Neda Milenkovski: Bez naslova


...od materijala lomljivog sazdana
na tvom dlanu rosna kapljica
horizontima, vidik rascvjetali
na ramenu ruka tvoja topla
i more...ruhom bonace proliveno
skakuće djetinjstvo u meni
gdje si, oče,
razboritošću da zboriš
gdje si, majko,
da strahove smiriš
hrabrosti moja, nestala gdje si...
odroniše se riječi
sunovratile nade u ambis praskozorja
ledenicom srca prijeti strah i nevjerica
uragan u meni
pijavice kiše kroz pukotine godina
razaraju snove
znala sam udisati noć
zvijezdama udahnuti moć
prebirati zrnca svjetla
kad je vladala tama preteška
hrpu nemira odagnati treba,
savjetuju, ali ne kažu kako
predaj se i diši, samo diši
bezimeni Ego šapuće
nemoj da te nagriza kiša
pusti krv venama da kola
a ne krvotokom voda da se slijeva...

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.