Morala je pronaći način da ga zadrži, makar i prividno. Uostalom, sve je u njenom životu bilo samo privid, a ona poput predmeta koji zauzima određeno mjesto tvoreći sklad nalik na prikaze ilustriranog časopisa za žene. Ponekad je uživala u tome, ali je mnogo češće padala u depresiju, pritisnuta svakodnevnim probijanjem kroz životne i društvene stranputice.
Ljubavnik je, uz muža i dobar posao, u njenom okruženju bio stvar društvenog prestiža dajući nadmoćan osjećaj uspjeha pri jutarnjem ulasku u službenički ured! On joj je podizao adrenalin. Odlasci u šoping, modna odjeća kupljena na sniženjima, skijanje po cijeni minusa na računu – bez njega mogu izazvati samo podsmijeh u društva uz kavu.
Odnos im je uvijek bio neodređen i to ju je mučilo. Ispunjavali su vrijeme jedno drugom služeći si kao potporanj na društvenoj ljestvici, ne priznajući pri tom bilo kakve obveze, ni prijateljske, ni ljubavničke. Bili su jedno drugom ogledalo neispunjenih ambicija i u tome su oboje sadomazohistički uživali. Željela je promijeniti neobveznost njihova odnosa, vezati ga, zvati ga svojim definitivno, naravno pod svojim uvjetima.
Otkako radi u firmi punoj žena i ženskih proizvoda što odišu putenošću, osjeća da ga gubi. Djevojke s kojima radi mlade su, raskalašene, a one u zrelim godinama iskusne, željne užitka. Znajući da o njemu ovisi hoće li dobiti slobodan dan, izlazak na pauzu s dečkom, priznate honorarne sate, hoće li uopće ostati zaposlene, spremne su obigravati i udovoljavati njegovoj taštini. On pak ne može odoljeti osjećaju da, nemoćne, ovise o njegovoj ljubavi, dobrohotnosti i sposobnosti. Na izmaku pedesetih, svjestan da je ostavio trag tek u samotnim danima ostavljenih žena, još malo bi želio osvajati i ostavljati. Scena je savršena, uz miris propadanja u svim tim polunapuštenim prostorijama socijalističkog mastodonta. On koji nije u mladosti ispunio ambicije da bude vođa ili barem pisac i filozof, ovdje se kao na povijesnoj pozornici osjeća važnim prije povratka u sumoran, oskudan malograđanski život.
Nabavila je mobitel. To je njena investicija u avanturu, njeno NE načinu života četrdesetogodišnje provincijalke. Pred sobom i pred njim stvorila je sliku poslovne žene koja u trenucima predaha šalje SMS poruke.
Poslat će mu poruku da mu pokaže kako misli na njega, ali mora biti dovoljno bistra da pri tome pokaže smisao za šalu!
ONA: Naučno je dokazano da su svi muškarci koji tipkaju poruke palcem pederi. Sad je kasno da mijenjaš prst, pederčino!
Odšutio je. Pa jasno, pregrubo je, a možda negdje i dira frojdovske dubine muškog karaktera. Pederčina, zar on, koga prati glas zavodnika i skitnice?
ONA: Bok, javi se, ne ljuti se, pusa.
Nazvao je mobitelom – ona je za njega dobra prijateljica, ne zanimaju ga vulgarne SMS poruke. On je intelektualac, a ne balavac. Pritom nije propustio dirnuti ju seksi obećavajućim glasom dajući joj do znanja da još ima nade…
Poslat će mu novu. Lascivna je ali zapaljujuća. Možda će reagirati i pozvati ju na kavu, napokon.
ONA: Kad me imaš, dobro ti je, kad me lizneš, vlažim se, kad me sišeš, ja se gubim. Kad se izgubim, ti me gasiš. Tvoja cigareta.
ON: Sad ćeš sigurno potvrditi teoriju da su sve žene koje tipkaju poruke palcem seksualno frustrirane, kad ga ne znaju upotrijebiti korisnije.
Trebalo mu je vremena da smisli odgovor, a i da nauči pisati poruke. U njegovim godinama nije lako upuštati se u avanture koje zahtijevaju svladavanje novih, napornih vještina. Dovoljno joj se ohrabrujuće učinilo što je uopće i odgovorio. Još će ga malo isprovocirati!
ONA: Milijuni ljudi sada spavaju, pola milijuna vodi ljubav, samo ti drkaš po mobitelu.
ON: Ovaj put nisi u pravu, upravo si prekinula pravi seksualni užitak.
ONA: Cigareta?
ON: Nikako.
ONA: Mogu li se pridružiti?
ON: Ne dijelimo užitak.
ONA: Zar imaš volje slati poruke dok vodiš ljubav?
ON: Poruke tipka moja tajnica, ja nisam svladao tu vještinu.
ONA: Drkadžijo!
Uslijedio je telefonski poziv njegove tajnice: Molim vas, pričekajte, spojit ću vas s gospodinom direktorom.
„Duboko sam uvrijeđen tvojim načinom ophođenja. Sve što ti još mogu dopustiti je da me ponekad pozoveš na kavu. Moje vrijeme je dragocjeno!“
Klik!!!
Ostala je samo očajna, nezadovoljna četrdesetogodišnjakinja, koja ne uspijeva zadržati ni SMS ljubavnika.
Objavljeno u Večernjem listu, Zagreb, 2003.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.