"Nemoj se plašiti ovoga neba"
"Tako je lako
Napisati pjesmu.
Zvijezde sjaje na nebu.
Ti si tu
I nježne su ti ruke."
Kada mi je poštar predao paket u ruke, nisam mogla odoliti da ga odmah ne otvorim. Iz šuštavog papira stidljivo se pojavila knjiga privlačnih korica kao ljubičica u ćošku dvorišta u rano proljeće. Zatvorila sam vrata, ušla u dnevnu sobu i otvorila prvu stranicu. Preda mnom su se podastrli stihovi proljeća. Stihovi ljubavi, nade, sreće i radosti. Grozničavo sam okretala stranice želeći da što prije dođem do kraja, a pritom sam osjećala veliki žal jer se bližio kraj. To mi se uvijek dešava sa dobrim knjigama, zato znam da je zbirka pjesma "Nemoj se plašiti ovoga neba" jedna od njih.
"Nemoj se plašiti ovog neba,
Ovo nebo je tvoje,
Ovo te nebo slijedi u stopu..."
Alhemija ljubavi izvire iz svakog stiha. Okrenuta ka prirodi u nadanju da će naći ljubav autorica prihvata ovaj život, ovo nebo, i miri se sa time da iza kiše uvijek dođe duga. U potrazi za ljubavi ne treba klonuti. Autorica niže stihove puni nade da će se pojaviti neko koga vrijedi zavoljeti.
" A htjela bih te voljeti
Još uvijek, nakon svega,
Kad bi samo
Moje srce dalo. "
Neprekidno traženje, je okosnica svakog stiha, iako pored poraza, postoji uvijek velika nada da će potraga imati uspješan završetak. Autorica nam jasno stavlja do znanja da se ne vrijedi pokoriti porazu, nego ustati i hrabro krenuti dalje.
" Snovi dođu tiho
Kad te nema.
Kad te nema
Sanjam u plavoj
I laticama i
Svitanju."
Pitki stihovi, glatko klize i čitajući ih imamo osjećaj da se nalazimo u tvornici čokolade Willy Wonka i da se teško odlučiti koji komad čokolade izabrati. Dragocjeni stihovi se nižu kao niske bisera puni ljubavi, čežnje i sjete. Autorica Vlatka Planina unosi svoje srce u stihove i zbog toga ova zbirka poezije ima lični pečat koji je teško ne zamijetiti.
"Moje mjesto u svijetu je kraj tebe,
Kad dan sazrijeva u mrak
I sjene kad se stanje
I kroz ključaonice i prozore..."
Iskrena osjećanja pjesnički slikovito iskazana slobodnim stihom, nisu ograničena samo na napisane stihove, jer ostavljaju čitaocu mjesto za njegovu pjesničku nadogradnju, zbog toga što motivi ovih pjesama žive vječno i nisu konačni.
Sam motiv ljubavi je pokretač autorkinog pjesničkog izražavanja, i kamen temeljac svake pjesme, kao klica iz koje izraste prekrasan cvijet. Dužina postojanja cvijeta zavisi od brige koju mu pruža baštovan, a baštovan je voljena osoba. Bit našeg postojanja je da volimo, i da budemo voljeni, svojim stihovima nam autorka osvjetljava sam proces nastanka tog odnosa i upravo se u tome vidi veličina njenog pjesničkog stvaralaštva.
"Tako je lako
Napisati pjesmu.
Zvijezde sjaje na nebu.
Ti si tu
I nježne su ti ruke."
Kada mi je poštar predao paket u ruke, nisam mogla odoliti da ga odmah ne otvorim. Iz šuštavog papira stidljivo se pojavila knjiga privlačnih korica kao ljubičica u ćošku dvorišta u rano proljeće. Zatvorila sam vrata, ušla u dnevnu sobu i otvorila prvu stranicu. Preda mnom su se podastrli stihovi proljeća. Stihovi ljubavi, nade, sreće i radosti. Grozničavo sam okretala stranice želeći da što prije dođem do kraja, a pritom sam osjećala veliki žal jer se bližio kraj. To mi se uvijek dešava sa dobrim knjigama, zato znam da je zbirka pjesma "Nemoj se plašiti ovoga neba" jedna od njih.
"Nemoj se plašiti ovog neba,
Ovo nebo je tvoje,
Ovo te nebo slijedi u stopu..."
Alhemija ljubavi izvire iz svakog stiha. Okrenuta ka prirodi u nadanju da će naći ljubav autorica prihvata ovaj život, ovo nebo, i miri se sa time da iza kiše uvijek dođe duga. U potrazi za ljubavi ne treba klonuti. Autorica niže stihove puni nade da će se pojaviti neko koga vrijedi zavoljeti.
" A htjela bih te voljeti
Još uvijek, nakon svega,
Kad bi samo
Moje srce dalo. "
Neprekidno traženje, je okosnica svakog stiha, iako pored poraza, postoji uvijek velika nada da će potraga imati uspješan završetak. Autorica nam jasno stavlja do znanja da se ne vrijedi pokoriti porazu, nego ustati i hrabro krenuti dalje.
" Snovi dođu tiho
Kad te nema.
Kad te nema
Sanjam u plavoj
I laticama i
Svitanju."
Pitki stihovi, glatko klize i čitajući ih imamo osjećaj da se nalazimo u tvornici čokolade Willy Wonka i da se teško odlučiti koji komad čokolade izabrati. Dragocjeni stihovi se nižu kao niske bisera puni ljubavi, čežnje i sjete. Autorica Vlatka Planina unosi svoje srce u stihove i zbog toga ova zbirka poezije ima lični pečat koji je teško ne zamijetiti.
"Moje mjesto u svijetu je kraj tebe,
Kad dan sazrijeva u mrak
I sjene kad se stanje
I kroz ključaonice i prozore..."
Iskrena osjećanja pjesnički slikovito iskazana slobodnim stihom, nisu ograničena samo na napisane stihove, jer ostavljaju čitaocu mjesto za njegovu pjesničku nadogradnju, zbog toga što motivi ovih pjesama žive vječno i nisu konačni.
Sam motiv ljubavi je pokretač autorkinog pjesničkog izražavanja, i kamen temeljac svake pjesme, kao klica iz koje izraste prekrasan cvijet. Dužina postojanja cvijeta zavisi od brige koju mu pruža baštovan, a baštovan je voljena osoba. Bit našeg postojanja je da volimo, i da budemo voljeni, svojim stihovima nam autorka osvjetljava sam proces nastanka tog odnosa i upravo se u tome vidi veličina njenog pjesničkog stvaralaštva.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.