VERGISSMEINNICHTU samoći i tišini
lelujaju trave
i plavi se lice
potočnice
dok čeka, osluškuje,
priželjkuje čuti
tihi lepet krila
svojega leptira.
On će dolepršat'
u svom tihom letu
i plavom cvijetu
poljubiti lati.
Ali tek na tren
ljubav svoju
on će dati
i dalje odlutati...
Vergissmeinnicht,
šapnuti će ostavljeni cvijet.
Ali,
kratak je leptirov let,
za sjećanja.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.