Znam mnogo o mirisima.
O mirisima parfema, onima koje vole žene, onima koje koriste muškarci, o mirisima različitog cvijeća, jakog ali odbojnog, kao u zumbula, pritajenog i nježnog kao u irisa, raskoši jarko crvenog jorgovana i nježnijeg bijelog; mirisima voća, kao u omamljujućoj krušci viljamovki, punoći i bujnosti mirisa dunje, trpkosti citrusa; mirisima u kuhinji, od onog vrućeg duha, kojeg, hladeći se, ispušta domaći kruh, pa svakog drugoga; mirisima omekšivača za rublje, od lavande, ruža, borova, ili opojnog mirisa đurđica; znam o mirisima životinja, onih kućnih, pasa, mačaka, konja ili zečeva i onih divljih iz zooloških vrtova; znam mnogo i o higijenskim, tjelesnim mirisima, mirisima pića i mirisima vođenja ljubavi.
A dobro poznajem i miris smrti.
Ja sam forenzičarka.
Uz svoju specijalističku diplomu, praksu od nekoliko godina, imam i dobar nos. Ne onako lijep, ravan, uzak s malim nosnicama, već sasvim običan, malo zadebljan, simetričnih nosnica i s malim piknjicama na vrhu. Ali, izgled mojeg nosa nije uopće važan. Jer, ja doista imam dobar nos. Osjećam mirise tamo gdje prosječan čovjek baš ništa ne osjeti. Mogu izdvojiti s jednog zatvorenog mjesta oko petnaestak mirisa u prvih nekoliko minuta, a ako je i neki čovjek u prostoriji, tada i sve njegove mirise.
Tog dana, rano ujutro, telefonom me je pozvao policijski inspektor. Žena, neudata, stara četrdeset godina dva dana nije dolazila kući. Stanovala je s majkom, Nije odgovarala na njene pozive, mobitel joj je bio isključen. Prijavila je njezin nestanak. Majka je znala samo to da je sa svojim prijateljicama s posla otišla slaviti Dan žena. Policija je ustanovila da se Sonja nakon pića i zabave iz noćnog kluba odvezla sa školskim prijateljem Vladimirom. Vladimir je, u mojoj prisutnosti, sve to potvrdio, ali je naveo da je Sonju ujutro iz vikendice prijatelja, u kojoj su proveli noć, odveo na posao u bolnički laboratorij, gdje se ona ipak nije pojavila, a on to jutro nije otišao raditi, osjećajući još uvijek utjecaj alkohola.
Vladimira je žena napustila zbog patološke ljubomore i agresije. U srednjoj je školi bio zaljubljen u Sonju i kratko su vrijeme bili u vezi. Sumnje su pale na Vladimira. Morao je znati gdje je sada Sonja. Ali, gdje je? I njeno tijelo, ako ju je ubio.
Ožujak je rano poprimio zelenu i cvjetnu kulisu nakon kratke ali oštre i maglovite zime. Mirisi su bili omamljujući. I svježi i raskošni. Moj ih je nos sve raspoznavao. A miris smrti uvijek odudara od ove prirodne raskoši.
Otišli smo u vikendicu. Prozori su bili zatvoreni, a zrake sunca kroz staklo padale su na pokrivač, koji je savršeno, gotovo vojnički prekrio cijelu kauč. U zraku sam osjetila dva mirisa dezodoransa, ženskog i muškog, mirise znoja, bljuvotine i krvi. Kameni pod bio je čist. Svi noževi bili su čisti. Ali zrak nije bio čist. Miris kloroforma nadjačao je sve ostale. Vodio me ka kauču. Podigla sam ležaj. Na dnu drvenog postolja bio je leš. Sonjino tijelo.
Na dvorištu, pogled na procvjetalu ranu trešnju i njeni mirisi, izbrisali su u mojoj glavi sliku mrtvog tijela.
Matilda Mance: Mirisi - 2. mjesto u natječaju za kratku priču do 500 riječi na temu proljeća
Natječaj
O mirisima parfema, onima koje vole žene, onima koje koriste muškarci, o mirisima različitog cvijeća, jakog ali odbojnog, kao u zumbula, pritajenog i nježnog kao u irisa, raskoši jarko crvenog jorgovana i nježnijeg bijelog; mirisima voća, kao u omamljujućoj krušci viljamovki, punoći i bujnosti mirisa dunje, trpkosti citrusa; mirisima u kuhinji, od onog vrućeg duha, kojeg, hladeći se, ispušta domaći kruh, pa svakog drugoga; mirisima omekšivača za rublje, od lavande, ruža, borova, ili opojnog mirisa đurđica; znam o mirisima životinja, onih kućnih, pasa, mačaka, konja ili zečeva i onih divljih iz zooloških vrtova; znam mnogo i o higijenskim, tjelesnim mirisima, mirisima pića i mirisima vođenja ljubavi.
A dobro poznajem i miris smrti.
Ja sam forenzičarka.
Uz svoju specijalističku diplomu, praksu od nekoliko godina, imam i dobar nos. Ne onako lijep, ravan, uzak s malim nosnicama, već sasvim običan, malo zadebljan, simetričnih nosnica i s malim piknjicama na vrhu. Ali, izgled mojeg nosa nije uopće važan. Jer, ja doista imam dobar nos. Osjećam mirise tamo gdje prosječan čovjek baš ništa ne osjeti. Mogu izdvojiti s jednog zatvorenog mjesta oko petnaestak mirisa u prvih nekoliko minuta, a ako je i neki čovjek u prostoriji, tada i sve njegove mirise.
Tog dana, rano ujutro, telefonom me je pozvao policijski inspektor. Žena, neudata, stara četrdeset godina dva dana nije dolazila kući. Stanovala je s majkom, Nije odgovarala na njene pozive, mobitel joj je bio isključen. Prijavila je njezin nestanak. Majka je znala samo to da je sa svojim prijateljicama s posla otišla slaviti Dan žena. Policija je ustanovila da se Sonja nakon pića i zabave iz noćnog kluba odvezla sa školskim prijateljem Vladimirom. Vladimir je, u mojoj prisutnosti, sve to potvrdio, ali je naveo da je Sonju ujutro iz vikendice prijatelja, u kojoj su proveli noć, odveo na posao u bolnički laboratorij, gdje se ona ipak nije pojavila, a on to jutro nije otišao raditi, osjećajući još uvijek utjecaj alkohola.
Vladimira je žena napustila zbog patološke ljubomore i agresije. U srednjoj je školi bio zaljubljen u Sonju i kratko su vrijeme bili u vezi. Sumnje su pale na Vladimira. Morao je znati gdje je sada Sonja. Ali, gdje je? I njeno tijelo, ako ju je ubio.
Ožujak je rano poprimio zelenu i cvjetnu kulisu nakon kratke ali oštre i maglovite zime. Mirisi su bili omamljujući. I svježi i raskošni. Moj ih je nos sve raspoznavao. A miris smrti uvijek odudara od ove prirodne raskoši.
Otišli smo u vikendicu. Prozori su bili zatvoreni, a zrake sunca kroz staklo padale su na pokrivač, koji je savršeno, gotovo vojnički prekrio cijelu kauč. U zraku sam osjetila dva mirisa dezodoransa, ženskog i muškog, mirise znoja, bljuvotine i krvi. Kameni pod bio je čist. Svi noževi bili su čisti. Ali zrak nije bio čist. Miris kloroforma nadjačao je sve ostale. Vodio me ka kauču. Podigla sam ležaj. Na dnu drvenog postolja bio je leš. Sonjino tijelo.
Na dvorištu, pogled na procvjetalu ranu trešnju i njeni mirisi, izbrisali su u mojoj glavi sliku mrtvog tijela.
Matilda Mance: Mirisi - 2. mjesto u natječaju za kratku priču do 500 riječi na temu proljeća
Natječaj
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.