Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 20. lipnja 2024.

Katarina Zadrija | Cesta za nekam i nikam

Ze scufane su banjkine

štruncelji spouzlji na cestu.

Cikourija je pikla roub, 

ščavje križeke našile. 


Ze sried se ceste na črte

zkešen porinul trucljivec. 

Ze šake zemlje zašarel

kakti semafor za mrafce. 


Gamiljičine piknjice

po same trake za nekam. 

Kak vouzlji štrče terpuci. 

Se je to oplel precvel slak. 


Veda prišiva se gljipše

banjkine širši, vekši nat. 

Cesta za nekam i nikam

skrhan asfalt šari vrt. 


Cesta za nekam i nikam

če koraknuti če stati

cesta za nekam i nikam

senje bi mogla zburkati.

Lorena Vojtić | Notorno

Bliži se...

Famozni
dolazak.

Uzbuđenje
raste...

Budi se
euforija.

Iza nas su
godine...

Jaram,
kamen
spoticanja.

Breme,
stegnuto
na leđima.

Najljepše
mladenačko
doba...

Proteklo je,
u iščekivanju.

Ali rane
su svježe.

Kao jučer
načinjene.

Supružniče.

Drži se,
čvrsto
za mene!

Samo ćemo
tako slomiti.

Spletke i
intrige...

- deveta zbirka -

srijeda, 19. lipnja 2024.

Eugen Babić | Ne posustani

Skupim hrabrosti, pa je izgubim. Drznem se, pa mi samopouzdanje opadne. Sjetim se, pa zaboravim. Odlučim, pa se dvojim. Napišem, pa izbrišem. Oporavim se, pa mi se vrati stara rana iz prošlosti. Podignem ljestvicu, pa se strovalim. Naviknem se, pa se iznenadim. Krenem, pa stanem. Pronađem se, pa se izgubim. Ozdravim, pa se razbolim.

I sve mi to govori, živ sam, ne posustani.