Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

nedjelja, 1. veljače 2026.

Lada Franić | Otpusno pismo


Pacijentica se otpušta
u stabilnom stanju
svjesna obrasca
bez potrebe za daljnjom racionalizacijom.
Preporučuje se prekid kontakta
koji se ne može
razviti u odnos.
Preporučuje se distanca
radi duhovne higijene.
Očekivana nuspojava prekida:
privremeni osjećaj praznine.
Praznina se ne smatra regresijom,
nego prostorom oporavka.
Daljnje liječenje uključuje:
ponovno učenje trajanja,
toleranciju na mir,
i razlikovanje intenziteta
od bliskosti.
Prognoza je povoljna
uz uvjet da pacijentica
više ne pristaje biti
mjesto regulacije
tuđe praznine.
Otpušta se;
stabilno je,
bez ekstaze,
bez velikoga
poboljšanja
što se smatra
napretkom
Kontrola za tri
mjeseca.

Sanja Rotim | Ljepota prirode



Vidim ljepotu 

u sramežljivoj zraki sunca na kraju zime

i u kapi kiše ostaloj na mokrom listu

nakon iznenadnog pljuska.

Vidim ljepotu 

u svakoj latici divljeg cvijeta u zelenom polju,

na šarenim krilima sitnog leptira,

na lisnatim granama stoljetnog stabla

i u opojnom mirisu travnjaka.

Vidim ljepotu

u jutarnjoj rosi,

u cvrkutu ptica skrivenih u grmlju,

u šapatu potoka prozirne vode

i u prijatnoj tišini guste šume.

Vidim ljepotu

u plesu zlatnog lišća 

u ritmu jesenskog vjetra,

u snježnim vrhovima daleke planine

i u koritu brze rijeke.

Vidim ljepotu

u upornoj pjesmi cvrčka

u vrućim ljetnim danima

i u romantičnom zalasku sunca

na nebu išaranom purpurnom bojom.

Vidim ljepotu

u seoskom voćnjaku punom sočnih jabuka,

u planinskom jezeru modrih nijansi

i u vodopadu koji lupa o stijene.

Vidim ljepotu u prirodi

samo ako je netaknuta i čista.


___________________________________


Iz zbirke “Preprekovo proljeće 2025”


Stevo Leskarac | Hrvatski slavuj


Borislavu Vujčiću


Prolaznik bijah u teatru,

Oćutjeh igru iz svoje kože,

Misli su dima prizvale vatru,

Sjećanja poput iskri se množe. 


Pramenje dima visini seže,

Varnica riječi u njemu sijeva, 

Misao svaka s glasom se veže,

To Hrvatski slavuj pjesmu pjeva.


Vijuga magla iz suhoga leda,

Rastegla svojih tragova niti,

Publika čudesnu dramu gleda.

Meandrom riječi zrak se kiti.


Igra je rasla iz finih slika,

Glumčeva gesta kao da pjeva

Svlačeći masku vlastitog lika.

Drama i dušu razodijeva.


Poljubac istine i izazov svijesti

U moćnoj drami raste i buja,

Piščeva misao u njoj se mrijesti

U čistoj pjesmi od slavuja.


_________________________________


Biserje samoće, Beletra, 2024.