Odlomak
Negde je pročitao da bi čovekova najveća strepnja trebala biti strah od zaborava, pošto je u sećanjima sadržan čitav naš život. Iako još uvek nespreman da u potpunosti prizna, intimno je težio baš tome, samozaboravu. Hteo je da izbriše sopstvenu prošlost, pa je napokon načinio i taj prvi pravi iskorak u propinjanju protiv nje.
Tek što se zaputio, prešao prag, a već je bio nepovratno daleko. Ne bi se okrenuo i vratio čak i kada bi mu neko dokazao da je otišao iz najboljeg mesta na svetu. To su reči koje bi opisale njegovo pravo raspoloženje kada je posle iscrpljujuće vožnje po starim oronulim putevima stigao na izlaz za autoput. Uključio se jer drugog izbora nije imao.