“...ovo moje nije loše kakvih ima sve prokletstava...” (Silente)
Piše: Martina Sviben
Razbijam već neko vrijeme uvriježene stereotipe – u glavi i prema van. Tek kada zavolite sebe – moći ćete istinski voljeti i druge, dati im se. (Dobila prije nekoliko mjeseci sličnu poruku na mobitel.)
Skupilo se već mjeseci i godina u kojima ne okolišam, nego ravno van.
Vidite, ja sam od onih koja može napisati “urbi et orbi” da još u potpunosti nisam zavoljela sebe. U punini značenja tog sklopa riječi, nadam se i da nikad neću. Pa vas retorički pitam – vi jeste? Što znači voljeti sebe – da razbijemo tu popularnopsihološku tvrdnju? Kako to voliš sebe? Ne vodi li to u pojačani egoizam i sve povezano s tim? Životna su me iskustva učvrstila u uvjerenju da ljudi koji vole sebe čine to uglavnom na pogrešan način – genaralizirati ne treba.