Gradskoj knjižnici Kaštela su se u očuvanju ovog starog običaja pjevanja po kućama i kaletama u božićno vrijeme, koje je prije bilo uobičajeno u svih sedam Kaštela, ali i u svim mjestima u Dalmaciji, pridružili Pučki pivači župe sv. Jurja mučenika iz Kaštel Sućurca, i grupa vrsnih glazbenika u sastavu: Nedjeljko Kovačev, Miroslav i Marija Miše i Radenko Lovre Jokić (harmonika, gitara i mandolina) te brojan puk.
Koledari su pred svakom kućom ispred koje su pjevali, poželjevši domaćinima mir, veselje, radost i blagoslov, i navješćujući rođenje Maloga Kralja dočekani s oduševljenjem, a počastilo ih se, baš kao u starim vremenima, „s pršurataman, kroštulaman, pandoletiman, orahnjačon, aranciniman, suvin smokvaman, bobićiman, mandulaton, orijiman, omendulan, narančan i jabukan“.
Gusta grana od orija,
Faljen Isus i Marija.
Dobra večer ovon stanu
I od kuće gospodaru.
Došli smo Van kolendati
Da nan date marendati.
Joli bobić, joli grozdić,
Na dobro Van doša Božić.
Stihovi stare sućuračke kolende pjevani su pred kućom najstarijeg sućuračkog pučkog pjevača Jere Božina koji je kolendare, zajedno sa suprugom Jelom i cijelom obitelji, dočekao u skladu sa sućuračkom tradicijom te su prije blagovanja „spize“ izmoljene molitve Oče Naš, Zdravo Marijo i Slava Ocu“. Kolendravalo se i do Frizerskog salona Dijana smještenog u kuli Andrije Benzija sagrađenoj davne 1392. godine na morskoj obali u Lučcu, a koledari su posjetili i ostale brojne kuće, čiji su domaćini pripremili stol sa „starinskon spizon i sa starinskon zdravicon“. U kaleti, na malenoj pjaci, okruženoj kamenim kućama s „balaturan i skalan okićenin pitariman sa cvićen“, ispred kuća Gordane Alfirević, Nives Elez i Anamarije Kelava koledare su, uz starinsku spizu, dočekali i starinski fenjeri i jaslice u kojima su magarčić i kravica svojim dahom grijali Malog Isusa i Svetu Obitelj.
Pjevalo se i nazdravljalo pred kućom svakog domaćina koji je kroz sućuračku kolendu prozvan po imenu, i razgovaralo se o nekadašnjim običajima u vrijeme Božića, s oduševljenjem što je u Sućurac i ove godine vraćen običaj kolendravanja.
Kaštel Sućurac je ovom prilikom u tihoj i mirnoj prosinačkoj noći doživio povratak u neka davna vremena, u vrijeme naših djedova i baka, kad su kaštelanske kalete odzvanjale od srčano otpjevanih kolendi i božićnih pjesama, baš kao što govore stihovi Mir se svitu navišća u jednoj od najstarijih i među hrvatskim pukom najomiljenijih hrvatskih tradicionalnih božićnih pjesama U se vrime godišća.
Kolendavanje je završeno ondje gdje je i započelo, u Kuli na Glavici, uz „starinsku spizu - slane inćune, zericu sira, koju maslinu i domaći kruv, uz pršurate, kroštule, bobiće i suve smokve“ te uz pjevanje hrvatskih božićnih pjesama čiji su se stihovi razlijegali Sućurcem navješćujući nadolazeći Božić.
Potaknuta sveopćim oduševljenjem sudionika zbog vraćanja stare tradicije pjevanja sućuračke kolende pred kućama i stvaranja predivnog božićnog ozračja te radošću koledara i brojnog puka koji se koledarima priključivao „putem“, inicijatorica i organizatorica „oživljavanja“ ovog starog običaja kolendravanja i pjevanja pred Božić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić kazala je kako će i u budućnosti nastojati oživjeti i ostale sućuračke i kaštelanske običaje koji su pali u zaborav tijekom vremena.
Uputivši iskrenu zahvalu svim sudionicima koji su „u ovoj predivnoj mirnoj i tihoj večeri svih nas, Sućurac, i cijela Kaštela svojom pjesmom vratili u stara vremena zajedništva, sloge, ljubavi, mira i božićne radosti“, ravnateljica Renata Dobrić je kolendravanje zaključila riječima: „Raduje me što nam se ove godine priključilo mnogo koledara iz svih okolnih mjesta, a najvažnije je to da smo se svi zajedno, barem večeras, vratili istinskom Došašću, istinskom iščekivanju Božića, koji u srce i dušu vraća mir, koji nam je u ovim današnjim vremenima itekako potreban. Hvala svim ljudima dobre volje i čista srca koji su nam se s radošću priključili u zajedničkom kolendravanju i pjevanju hrvatskih tradicionalnih božićnih pjesama. Na dobro Van svima doša Božić.“
