Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

Prikazani su postovi s oznakom Andreja Dugina. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Andreja Dugina. Prikaži sve postove

nedjelja, 25. travnja 2021.

Božica Jelušić | Razgrtanje







Da se razgrne sve, što vidik čini tmastim:
Da propjeva u čaju stolisnik, klikne vrkuta.
Da duši oblog promijenim, tišinom častim,
U kojoj nema ničega, osim ptičjega cvrkuta.

Trava da se razgrne, prostor da bude pokošen.
Pod grmom kurike opet da spremim naočale.
I ispod trula listinca da nađem jezik orošen,
Naglaske zavičajne, posrebrene vokale.

Dubina i visina da jedna drugoj govore:
Kozmičko jaje da prsne, usred sunčeva sjaja.
Da razumije dijete što je dolje i gore,
I da nas konac uma s beskonačnošću spaja.

U mjenjačnici duša da me zamijene s nekim.
Da me opere nebo vodama neumrlim.
I kad se sve razgrne, rukama blagim i mekim,
Poput mramora grčkog bjelinu svijeta zagrlim.


Fotografija: Andreja Dugina

nedjelja, 19. svibnja 2019.

Božica Jelušić | O jednostavnosti, usput


Fotografija:Andreja Dugina
Krenem pisati nešto u stihovima, jednostavno, za dječju dob, o Đurđevačkim pijescima /peskima. To bi trebao biti neki pamtljivi, privlačni "ključ" za moju slikovnicu PJESKO, PJEŠČANI DJEČAK. Onako, jednostavno, ritmično, a djeca da usput upamte, po mnemotehnici, u stihovima, o flori i fauni, o vjetru i pijesku. I ne lezi, vraže! PRIRODA PODRAVINE dr. Radovana Kranjčeva nije mi pri ruci, pa tražim po internetu, po tim silnim radnjama, mapama, nešto o toj temi, ali to je beskonačno naporan trud. Sve nešto znanstveno, pa tabelarno, pa uspavljujuće, ne drži mi koncentraciju ni 10 cijelih minuta. I naravno, sve klonirano, jedno slično na drugo, resavska škola, beskonačno prepisivanje. A i potvrđuje moje negativno mišljenje o tome kako "sve piše na internetu". Možeš misliti! Apage!

U redu, to je znanstvena praksa i metodologija, no muči me jedno pitanje: Kako to, da su zaista veliki umovi, poput Einstaina, Tesle, Carvera i drugih, sve znali ispričati jednostavno, slikovito, KRATKO, pamtljivo, ne užasavajući slušatelja i ne frustrirajući ga da ima "nedostatan kapacitet", da shvati te umudrene znanstvene činjenice i paradigme? Moramo li nužno biti DOSADNI , zakučasti, smotani poput sajle, kad ljudima tumačimo prirodu, koja je posve jednostavna, originalna, uzbudljiva i poticajna oku, umu i duhu? Onaj pravi može si dopustiti da u svim područjima bude jednostavan, da bi ga kako je rečeno "čak i onaj koji je sletio s druge planete na prvu mogao razumjeti".Mislim da je upravo u jednostavnosti "linija razlike" između stvarno pametnih i onih koji se samo "prave" pametnima. Iskreno, da ja kao "neutralni korisnik" čitam te materijale, teško da bih došla in situ, pogledati o čemu se tu radi.