nedjelja, 25. travnja 2021.

Božica Jelušić | Razgrtanje







Da se razgrne sve, što vidik čini tmastim:
Da propjeva u čaju stolisnik, klikne vrkuta.
Da duši oblog promijenim, tišinom častim,
U kojoj nema ničega, osim ptičjega cvrkuta.

Trava da se razgrne, prostor da bude pokošen.
Pod grmom kurike opet da spremim naočale.
I ispod trula listinca da nađem jezik orošen,
Naglaske zavičajne, posrebrene vokale.

Dubina i visina da jedna drugoj govore:
Kozmičko jaje da prsne, usred sunčeva sjaja.
Da razumije dijete što je dolje i gore,
I da nas konac uma s beskonačnošću spaja.

U mjenjačnici duša da me zamijene s nekim.
Da me opere nebo vodama neumrlim.
I kad se sve razgrne, rukama blagim i mekim,
Poput mramora grčkog bjelinu svijeta zagrlim.


Fotografija: Andreja Dugina

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.