Clara Wolf | Plavi oblaci

 

Oblaci plavi

poput mora,

ja sjedim na zemlji

ukopana.

Vjetar puše,

ravno u mene,

ne mogu disati

od pritiska.

Ruke zakopane,

duboko u pijesku,

ne miču se

na moju molbu.

Ne čujem ništa,

ni povike u daljini.

Sve se vrti

ko na vrtuljku.

Oči mi suze,

dok gledam oblake,

vapim za pomoć,

a ona ne dolazi.

Kisik mi ponestaje,

hoću li umrijeti?

Zakopana duboko u pijesku

ispod plavih oblaka.