Opet imam svoj kut sobe,
vrijeme i mjesto
koje će me pratiti do groba.
Raskopana zemlja,
nečista,
kao bolest
što ne pušta travu i drveće
da se nasele,
naselila se u mene i raste.
Obilaznica —
za izbjegavanje,
kada sve postane napeto
i traži od mene
više nego što mogu dati.
I sjećanje
kako se oprašta prošlost,
jer sam zaboravio napuniti kofere.
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.