Toliko stvari ne znam ni znati neću,
Toliko končića koje tuđa je igla šila.
Ali znam da u umu ljepota pali svijeću,
Sve dok u krvi treperi grančica Yggdrasila.*
Dvije strijele u zraku uđu jedna u drugu.
Anđeo krilom maše: od napora malaksa.
Ljubav i smrt se voze niz uskotračnu prugu.
Riječi su divlje tkivo: ne postoji sintaksa.
Rasteš li ili padaš kad dadeš srcu vjeru?
Postoji crkva od zlata u kojoj kristal tuče.
Toliko zanosa vrelog što premašuje mjeru:
Ti imaš kartu neba, od lave skovane ključe.
U kutu nebosklona otvaraju se dveri.
Negdje svjetluca voda: sve priče idu kraju.
Nesmiljeno nam oko posljednju košulju mjeri.
Al' znam da samo ja te vidim u takvom sjaju.
_____________________________________
*Ydggrasil-Drvo svijeta, drvo života
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.