Preci moji
Što me niste načinili
Od kamena
Kamen srce nema
Što tuđu studen ćuti
Kamen nema čežnju
Da u njoj sagori
Kamen ne možeš prodati
Jer ga nitko ne želi
Kamen nit´cvili nit´se hihoće
Kamen ne rađa stihove
Kamen ne živi
Kamen ne umire
I sva je strahota kamena
U njegovu izobličenu licu
I oku što nazire tek ravnodušnost svijeta
I sljedeći naraštaj opačine
Oko sklapa vjeđu
Kamen je umoran
Kamen sniva
Kamen je spokojan
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.