Sama sred bespuća stoji
Tijelo drveno i kameno nosi
Kosa puna mirisa uspomena
Kako li je lijepa takva,
I bezimena,
Naša prazna kuća
Prozori njeni gledaju unutra
Ali unutra više nikog nema
Podovi suhi i bez koraka škripe
Sred njene zamukle tišine
Prošli smo godišta mnoga
Djeca odrasla i postala svoja
I koliko pokušaja, otisnuća
Gledam kako lijepa je takva
I još uvijek puna čuda
Naša prazna kuća
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.