Ni trunke ružičastog u tamnom carstvu,
Neki se spori kamen kosinom kreće.
Misao roni pod zemlju, predaje se rudarstvu,
Traga za kamenjem rijetkim, rudama sreće.
Planine nema blizu, ali u misli je svuda,
Penješ se, napinješ stegno, zglobove kriviš.
Je li to tvoja staza, što šipražjem vrluda?
Stvarnost je ono, u čemu najživlje živiš.
Oduvijek biva tako u vremenu krize;
Čekaš da se u tvome čaju trputac razblaži.
No, podriva te skepsa, nemir srž grize,
Venecijanska trulež nosnice škaklja i draži.
Pod val se proljeće skrilo, zarubljen pređom,
I premda uskrsno jaje za oblakom sja,
Tek ružmarin ti trepće svojom mauve* vjeđom,
A ružičastog nigdje, uzalud potraga sva.
_______________________________________
mauve - ljubičast
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.