Vu štacunu čudaj sega
same vu gertajšlinu
černa rupa brez penez!
_____________________________________________
Objašnjenje izraza: štacun, dućan; čudaj, obilje; gertajšlin, novčanik; černa, crna, zjapeća; brez, bez; penez, novaca
Kolumne
|
Jelena Hrvoj |
Eleonora Ernoić Krnjak |
Martina Sviben |
Mirjana Mrkela |
Aleksandar Horvat |
subota, 21. veljače 2026.
Lucijana Živković | Odlazak u nepoznato ili jesmo li promašili bolju budućnost
Moj brat Tibor i ja rođeni smo početkom dvadesetoga stojeća u Malom Trgovištu, u obitelji mađarskog podrijetla. Ne mogu reći da smo gladovali, bar ne dok su roditelji bili napoličari, ali rat je svima ispraznio zalihe i uskoro je bilo teško doći do hrane. Raštrkano stanovništvo, raseljeno tko zna kamo i zašto, ostavljalo je iza sebe bijedu i hrlilo u obećane krajeve i zemlje gdje su se nadali boljemu životu.
Brat je bio stariji pet godina od mene, na početku dvadesetih, a ja tek djevojčica na pragu puberteta. Majka i otac bili su snažni ljudi s neiscrpnom energijom i neviđenom inicijativom za nove početke. Tatina se obitelj u nekadašnjoj Monarhiji doselila u ove krajeve uz Dravu, započevši novi život među stranim ljudima. Niti njemu stoga nisu bile strane nove ideje o odlasku preko oceana u nepoznato, iz ratom poharanih područja, bez realne nade u bolje sutra. Iako se u kući o tome nije govorilo, svi smo slutili da će otac uskoro donijeti veliku odluku. Brat je bio posebno osjetljiv oko tog pitanja jer je u mjestu imao djevojku s kojom se uskoro namjeravao oženiti. Paula, kako se zvala djevojka, bila je iz siromašnijeg sloja s dva brata u kući i nije mogla očekivati previše, osim da udajom popravi svoj status. No to joj je bilo manje važno jer je voljela Tibora bez obzira bio imućan ili ne.
Najviše se naroda iseljavalo iz dalmatinskih krajeva, rjeđe iz Slavonije. No to nije brinulo moga oca koji je jednoga dana po povratku sa sajma, uvečer, kad smo brat i ja već legli na počinak, sjeo s majkom u kuhinji i tiho, kako nas ne bi probudio ili uznemirio temom razgovora, iznio svoj plan. Na sajmu je susreo čovjeka čiji je rođak imigrirao u Ameriku i već mu poslao novac da i on dođe. Kaže da ovaj hvali novu domovinu u kojoj možeš biti što hoćeš, samo ako želiš i znaš raditi. „Hvala Bogu, to bar znamo i još nismo stari. Zato je najbolje otići što prije jer nema razloga za čekanje“ bio je odrješit otac. Majka je bila tiha. Iz kuhinje se čulo samo pucketanje vatre i majčino mrmljanje. Znalo se, otac je odlučio, a ona bi samo potvrdila.
Nina Vukadin | Pigment samoće
Samaća sam boja koju nitko ne bira na paleti dana.
Nulla dies sine linea.
Ti si slika koju nisam smjela dovršiti.
Bojaš me tišinom.
Dovoljna je kap da se sve preplavi.
Aqua profunda est quieta.
Ali kad noć oslabi granice,
tvoj pogled osvijetli sjenu u meni.
U svakom tonu što ga dotaknem
širi se tvoje odsustvo -
kao vodeni trag kista u papiru.
Rikard Dimić | Ti si snažna
upoznati te
bilo je kao kad dijete otkrije
omiljenu knjigu svoje bake
pomno pospremljenu
u urednom ormaru
tvrdih ali ljubavlju oslikanih korica
sa nedoživljenim tajnama
rijetko izrečenim riječima
i pričama bez kraja
gledati te
prirodno je kao promatrati
crnu vučicu u noći bez svjedoka
u tvojim očima gori vatra koja bira
ti uzimaš pogledom
i zadržiš ga
dok mi se koža ne naježi
kao šuma pred oluju
pod tvojim zubima
cijedi se sirova strast
zima
raspukla pod mojim usnama
tvoja toplina
mirisala je na zrelu lubenicu
na crveno meso
što se otvara bez srama
zavoljeti te
bilo je priznanje
da sam te čekao
i prije nego sam znao tvoje ime
stati pred vučicu
bez oružja
bez bijega
i reći
uzmi me
ne kao plijen
nego kao svog
u tvom zagrljaju
moja divljina ne gori
ona pripada
i kad zavijaš
ne bojim se noći
jer znam
da zoveš mene
petak, 20. veljače 2026.
Ivica Kesić | Mjesec u zjenama
Razmotavam klupko zamršenih misli,
dok sjećanjā slatkih ljuljaju me vali,
topeći snjegove što su dušu stisli,
a potoke žudnje ledom okovali.
Još uvijek me pojiš vodom svoga tijela,
što je ćutim zorom u kapima rose,
koje si mi u snu na usne donijela,
umotane u dah od mirisa kose.
Krila sna me često nose onoj noći
od koje doba ljubavi ja brojim,
kad si tiho rekla da ćeš sa mnom poći
i sakrila mjesec u zjenama svojim.
Iz sna svakog uvijek pitanje me prene:
Poći sa mnom u noć, opet, bi li htjela,
da u bijele niti mjesečeve sjene
zapletemo vrelo klupko naših tijela?
Zoran Gavrilović | Nekada
Nekada stvari nisu
ono što se čine.
Puno krivina,
malo oblaka,
šuma,
malo vedrine.
Malo nečega
što bi trebalo biti lijepo,
ali uvijek ostane
neotkriveno.
I slijepa želja
za nečim boljim
od umora
i praznih želja.
Jer željeti nešto više
uvijek je suvišno
na gozbi
ljudskih tijela.
Marija Zekanović | Jastuk od perja
Trebala si ustati pred sunce
šaputao sam riječi ti na uho
svojom sjenom obraniti moj san
i pustiti da probudi me sram.
Trebala si biti budna prije mene
a ti si spavala k'o da mir ti pruža
ova koža bez dlaka
ježi se od straha,
što ako otvoriš oči
i moj pogled ti smoči
jastuk od perja.
Naša krila stiskaju glasnice
u mraku pjesme
ne biraju riječi.
Jastuk od perja
težak je,
na njega miran htio sam leći.
Trebala si…
zatvoriti prozor.
S devetog kata perje ne pada na zemlju.
četvrtak, 19. veljače 2026.
Naklada Mala zvona | Zeko i Pile – plišanci i priče uz koje odrastamo
Sjećate li se svog omiljenog plišanca? Onog kojeg ste nosili posvuda, kojem ste povjeravali tajne i koji je znao tješiti baš u pravom trenutku?
Kada je zaista trenutak da se odreknemo najdraže igračke uz koju smo odrastali?
Kada je zaista trenutak da se odreknemo najdraže igračke uz koju smo odrastali?
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Denis Vidović | Dok nas sofra ne rastavi
„I tako kažeš, lokumiću, voliš kuhati?“
„Da, Selma ljubavi moja, uživam. Posebno kad kuham za druge.“
„Mašallah! Bit će prilike, o bit će!“
……
Uči, čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara čovjeka od ugruška! Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji poučava, koji čovjeka podučava onome što ne zna.
Kao ljubitelja knjiga, ali i pisca koji ih sam stvara, oduševilo me da su prve kur'nske riječi kojima se Allah dž. š. obratio Muhammedu a. s. , kao i svima nama, posvećene mojoj najvećoj strasti – čitanju i pisanju. Riječi su to izgovorene u najsvetijem mjesecu u godini; mjesecu posta i milosrđa, mjesecu objave, mjesecu ramazanu. Vrijeme je to u kojem se insan odriče loših misli i poriva, baš kao i hrane i pića tijekom dana, razvijajući na taj način suosjećanje prema svima onima u svijetu koji si ne mogu priuštiti niti jedan obrok u danu. Zalaskom sunca počinje iftar, večernji obrok. Na njega mumini pozivaju sve njima srcu drage komšije i prijatelje, kao i one potrebite i gladne. Na taj način pokazuju da Allah dž. š. jednako voli i pazi na sve, bez obzira na narodnost, vjeroispovijest ili boju kože. Osim ljudi u nevolji i ljudi s kojima smo dobri, na iftare se sjate i svi oni koji se odjednom sjete da su vam rod. Kako krv nije voda, a kamoli kisela, red je da se ugosti i njih. Naročito ako tvoja voljena supruga stoji iznad tebe i dražesno lupka oklagijom po otvorenom dlanu ruke.
……
Kao prekaljeni poguzija, gurman ili izjelica oduvijek sam volio biti okružen hranom, naročito onom bosanskom. Jednom sam čak pokušao zamijeniti svoje hrvatsko državljanstvo za zeljanicu, ali me nitko nije shvatio ozbiljno. Vjerojatno zato što su mi usta bila puna pite. Nije mi preostalo ništa drugo nego da se priženim za Selmu koju sam volio poput zeljanice ispod sača, dakle beskrajno. Ona me vrlo brzo uputila u sve ljepote bračnog života u Bosni i Hercegovini koje očekuju muškarca koji voli kuhati.
……
Moj prvi ramazan, pripreme za šesnaesti iftar…
„Vidi ga! Šta si zaleg'o, desetoprsti ljenivče!“ začuo sam ljupki glasić moje zakonite ljubavi.
„Ma samo da malo prilegnem..“
„Gluho bilo i tobe jarabi u jednom! Ustaj i kuhaj!“
„Pusti me na miru. Ti nisi moja žena“, pokušao sam se obraniti.
„Pričaj ti to svojoj ženi!“
„Paaa, ti si moja žena“, stvarno sam morao priznati.
„A, duša. Vidiš kako se mi fino razumijemo i još više volimo! Ajde brže zakuhaj te jufke! I nemoj mi begovu čorbu presoliti! I pazi na taj pilav u rerni! Za dva sata nam na iftar dolazi pola moje rodbine, i pola moje!“
„Ali, Selma, cvjetiću nježni, zar nisu već bili jučer, i prekjučer, i sve dane prije toga?“
„Bili su i bit će!“
„A dobro, valjda ću nekako preživjeti sve te iftare i kuhanje do kraja ramazana.“
„I nakon toga će dolaziti! Sijela, teferiči, useljenja, rođendani, haljinkuše, na slatku! Dolazit će jesti i nakon što Israfil puhne! Rekao si mi još na prvom spoju kako voliš kuhati, ha?! E bome i hoćeš! Zauvijek!“
Pognuo sam glavu. Ne zato što sam se pomirio sa sudbinom…Ipak sam ja jedan ponosit muškarac…Nego zato da bih se lakše koncentrirao na slojeve luka koje sam odvajao za večerašnju sogan dolmu.
Stevo Leskarac | Ushićena
Jeleni Miholjević
Uzbuđena je i mlada utrčala na scenu,
Skoro je kao dijete od zbilje zaštićena.
Hrabrost je uz prvu tremu prosula u arenu,
Oprava njena je duga, bjelinom okićena.
Misli velikog pisca ona izgovara glasno,
A lik baš za nju je pisan i nazvan Ushićena.
Filigran načetog dana zasja kristalno jasno
K'o njena uloga mala ljepotom zasićena.
Nosi ju dašak vedrine u izbu zrelog lana
U kojoj prostor miriše po mlakom čaju lipe.
Za ruku ju želja vodi u osvit novog dana
Gdje daske što život znače korakom njenim škripe.
Scena optočena maglom, crna se rosa sjaji.
Jelena ispija nektar predstavom opijena.
Polako… Drama se rađa ko tužni uzdisaji
I njena uloga prva u kojoj je postala žena.
__________________________________________
Biserje samoće, Beletra, 2024.
srijeda, 18. veljače 2026.
Zoran Gavrilović | Putovanje
Znam da moram krenuti,
ali prvo ću sakriti tragove.
Posložiti sve kuće na mjesto,
da me dočekaju
kada se jednog dana vratim.
Putovanje je uvijek promjena,
jer dok putujem
mijenjam sebe.
Putovanje je miris borova,
brza rijeka,
udarac željeznih kotača o šine,
krila aviona
koja se šire nad svijetom.
Moram biti nevin
prije svakog putovanja.
Moram biti dijete,
da u sebe mogu staviti
sve čarobne stvari
koje me čekaju.
A kada se vratim,
nije pitanje
hoće li me netko prepoznati.
Sve je ostalo na svom mjestu.
Pitanje je samo:
hoću li ja
moći prepoznati sebe.
Ankica Anchie | Žena koja ne kleči
Nije rođena da bude tiha.
Nije oblikovana da stane u manje prostore,
niti stvorena da se savija pod tuđim očekivanjima.
Hoda uspravno -
ne zato što je put lagan,
nego zato što joj kralježnica pamti oluje.
Ne kroti divljinu.
Prepoznaje je.
Diše s njom.
U njezinoj prisutnosti snaga ne viče.
Ona stoji.
Mirna.
Nepokolebljiva.
Ne miješa kontrolu sa snagom.
Zna da je dominacija često samo strah pod maskom moći.
Njezina je snaga usklađenost —
između srca i djela,
između ognja i discipline.
Ne kleči pred bukom.
Ne kleči pred sumnjom.
Ne kleči pred autoritetom koji traži pokornost.
Kleči samo pred istinom -
i ni tada to nije predaja.
To je poštovanje.
Kad stoji pred olujom,
ne traži zaklon.
Osluškuje vjetar.
Uči njegov ritam.
I kad dođe trenutak -
prolazi kroz njega.
Ne treba dopuštenje da postoji.
Ne treba potvrdu da vodi.
Njezina tišina nije slabost.
To je snaga koja zna čekati.
Njezina nježnost nije krhkost.
To je svjesno izabrana blagost.
Ne pripada svijetu kakav jest.
Pripada onome kakav može postati.
A kad se pokrene -
nešto drevno se probudi.
Jer postoje žene
koje ne dolaze da udovolje svijetu.
Dolaze
da ga probude.
Predstava za djecu Povrtni složenac u Centru za kulturu Susedgrad
Centar za kulturu Susedgrad u suradnji s Kazališnom družinom Emma, organizira u subotu 21. veljače s početkom u 11.00 sati predstavu za djecu Povrtni složenac.
Ovo je istovremeno predstava koja će nasmijavati velike i male, ali koja krije i zrnca životne mudrosti o samopoštovanju i poštovanju prema drugima.
Autorski tim čine:
Tea Šimić -glumica
Lucija Klarić – dramaturgija, režija
Mia Štark – plesačica
Ivan Marincel – glazba
Šimun Stankov – koreografija
Emili Tomaić – scenografija
Tina Spahija – kostimografija
Vida Zelić – asistentica dramaturgije
Cijena ulaznica je 5 eura, a mogu se kupiti putem Entrio.hr i na blagajni Centra.
RADNO VRIJEME BLAGAJNE:
utorak i četvrtak: 10.00-13.00 sati
srijeda: 16.00-20.00 sati
Više o predstavi ovdje.
.jpg)
Razglednica iz Martinca - dnevnik jednog povratnika u Bojani
Franjević, Vlado
(Martinac kraj Čazme, 1963. - )
Likovni umjetnik i književnik. Nakon završene osnovne škole i Škole usmjerenog obrazovanja u Čazmi, 1985. završava slikarski smjer u Školi primijenjenih umjetnosti u Zagrebu. Literarni radovi, prije svega pjesme, objavljivane su u stručnim časopisima, zbirkama i antologijama te online publikacijama na hrvatskom, njemačkom i engleskom jeziku. Objavio je nekoliko zbirki pjesama "Urauffuehrung" (2001.), "Dodir tišine" (2010.). Zbirke pjesama mu (samizdati) su arhivirani u bibliotekama njemačkog govornog područja. Kao pjesnik dvostruki je dobitnik nagrada - Nagrade za mlade autore Interesne zajednice njemačkih pisaca (IGdA e.V.) 2000. godine te Nagrade S. S. Kranjčević 2008. godine. Piše i kratke priče, blogove i novinske priloge...
CeKaTe | Putnička klasa IP - Metropole i malena mjesta srca moga, gošća: Staša Aras
.png)
U okviru programa Putnička klasa IP, Centar za kulturu Trešnjevka (CeKaTe) u četvrtak, 26. veljače 2026. u 19:00 sati u svojoj dvorani ugošćuje spisateljicu i putnicu Stašu Aras. Ulaz na program je besplatan.
Rukopis putopisne knjige Tamo, tamo okuplja nekoliko putopisa autorice Staše Aras. Gradovi su europske metropole: Pariz, London, Madrid i Napulj, ali i „malena mjesta srca moga“. Autorica ispisuje razgovor s gradovima, poetizira i razmišlja, povezuje i zaviruje iza kulisa turističkih vodiča, konstantno u dosluhu sa suputnicima, književnim likovima i vlastitim motivima koji je tjeraju – Tamo, tamo, dalje, dalje.
Urednica Dorta Jagić o rukopisu je rekla kako je on poput muzeja u nastajanju te da autorica od prostora uzima, ali mu i daje ono što su prethodnici, pišući, zaboravili. Tekstovi su pogonjeni motorom čuđenja nad urbanističkim čudima, životom koji se vrtloži i vrije, umjetničkim blagom i skrivenim mjestima. Mogu se čitati poput zapisa s putovanja, dnevnika, eseja ili poezije.
Staša Aras (Stanislava Nikolić Aras, rođena 1972. u Trogiru) profesorica je hrvatskog jezika, književna moderatorica i organizatorica književnih susreta (Kalibar – književni festival u Zadru) te urednica književnog programa u Art radionici Lazareti u Dubrovniku. Objavila je tri zbirke poezije, dvije knjige kratkih priča i roman Horror vacui te je dobitnica nagrada Vranac i Mate Raos za kratku priču. Živi i radi na relaciji Dubrovnik – Zadar.
Razgovor s autoricom vodit će Ivica Prtenjača, urednik i voditelj programa Putnička klasa IP.
Program organizira Centar za kulturu Trešnjevka uz financijsku potporu Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo.
Medijski pokrovitelji: H-alter, Pun kufer, Metafora, Časopis Kvaka, Zagreb Online i Promise.hr.
"Zalogaj poezije" daje priznanje zaslužnim pojedincima izvan Siska
U ponedjeljak 16.02. u prostorijama KPC SMŽ održana je pjesnička tribina "Zalogaj poezije"koju organizira Sisačka udruga za promicanje alternativne i urbane kulture. Uz predstavljanje časopisa Alternator i nastup sisačkih pjesnika i književnika , poseban trenutak večeri je bila podjela nagrada koje je u ime svih uručio predsjednik udruge Josip Kleković.
Priznanje za višegodišnje zasluge na području promoviranja poezije sisačkih pjesnika zasluženo je pripalo našoj siščanki Vlasti Mesić, a Putovnicu, koja se simbolično dodjeljuje zaslužnim pojedincima izvan Siska, ove godine je dobila Tijana Rakočević iz Crne Gore za predani rad na časopisu Alternator i doprinosu alternativnoj književnoj sceni.
Hvala svima koji nas prate i podržavaju naš rad i živi su dokaz kako riječi imaju snagu mijenjati svijet.
Vidimo se na sljedećem Zalogaju poezije!
S poštovanjem,
voditeljica pjesničke tribine
Sanja Domenuš
4 antologlje u izdanju Splitskog ogranka DHK
Nakon desetljeća utihe, Splitski ogranak Društva hrvatskih književnika pokrenuo je nakladničku djelatnost pa je u suizdanju s drugim udrugama tijekom nešto više od godinu dana objavio čak četiri antologije hrvatskog pjesništva.
Hrvojka Mihanović-Salopek i Gordana Laco priredile su zanimljivu knjigu "Jadranskih sirena zov (Antologija hrvatskih književnica u Dalmaciji od 18. stoljeća do danas)". Tu vrijednu čitanku hrvatskog pjesništva iz pera više od stotinu slavnih i manje znanih pjesnikinja na 490 stranica objavili su Ogranak DHK u Splitu, Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu i Ogranak Matice hrvatske u Podstrani.
U izdanju splitskog ogranka DHK, Kninskog muzeja i Ogranka Matice hrvatske u Tomislavgradu, pjesnik i hrvatski branitelj Ante Nadomir Tadić Šutra priredio je Antologiju hrvatskoga rodoljubnog pjeva “Od Jadra do Baške”, a u prigodi velikih hrvatskih povijesnih jubileja – 1100 godina od krunidbe prvog kralja Tomislava i Prvoga splitskog crkvenog sabora, 950. obljetnice krunjenja posljednjega velikog kralja Dmitra Zvonimira te 30 godina VRO Oluja, okupivši na 350 stranica 155 pjesnika koji su zanosno pjevali o prvim hrvatskim kneževima i kraljevima te ranoj srednjovjekovnoj hrvatskoj državi do nastanka Baščanske ploče oko 1100. godine. Pogovore su napisali Stipe Botica i Gordana Laco.
U povodu 500. obljetnice smrti Marka Marulića pojavile su se dvije knjige stihova. U izdanju splitskih ogranaka DHK i MH te vlastitoj nakladi priređivača Mladena Vukovića, s pogovorom Ivana Boškovića, tiskan je zbornik stihova "Marule naš čestiti" u kojemu je na 350 stranica predstavljeno 270-ak pjesama u slavu Oca hrvatske umjetničke književnosti, a pisali su ih 170-ak autora na latinskom i hrvatskom jeziku u proteklih pet stoljeća.
U izdanju Ogranka DHK u Spl8tuni Hrvatske udruge Benedikt upravo je objavljena i knjiga "Marulovim putima gremo zauvik" - Pjesme i eseji suvremenih hrvatskih književnika u čast
Marka Marulića i obilježavanja 500. godišnjice Marulićeve smrti, koju je priredila Hrvojka Mihanović-Salopek, uvrstiti pjesme 41 autora (poredanih abecednim redom), mahom onih koji su se javili na Natječaj DHK. Na 166 stranica knjige, uz predgovore autorice i Silvane Dragun, tiskana su i tri eseja te likovni radovi s motivima Judite i Marulića, a autori(ce) su im Vjera Režiser, Iva Mandić Stojaković, Velia Krmpotić Vadignoff Sukačić, Karin Grenc: Ana Marija Botteri, Arijana Rožić Brakus i Josip Botteri Dini.
Emilu Strniši nagrada "Tomislav Supek"
Na Svjetski dan čitanja naglas, i predzadnjeg dana poklada, 16. veljace 2026. Udruga hrvatskih aforista i humora priredila je u Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu tradicijsku večer humora i predstavljanje knjige karikatura i satiričnih tekstova OD MILE SAŠITRNA DO MARUNA IV. autora Emila Strniše, kojemu je dopredsjednik Udruge Nađan Dumanić uručio godisnju nagradu UHAH-a „Tomislav Supek” za najbolju knjigu humora u 2025. godini. Tako je ta nagrada za najbolju humoristicku knjigu po četvrti put zaredom dosla u ruke splitskih autora.
O knjizi su govoriti Mladen Vuković, Zlatko Tomić i autor Emil Strniša a izabrane tekstove čitao je glumac Mate Tavrić.
Na večeri humora, koja je izmamiia puno smijeha posjetitelja, kao gosti programa svoje aforizme su čitali Tonka Lovrić, Ante Teslšija, lvan Bašić, Željko Bilankov, Drago Maršić i Nađan Dumanić, koji je pročitao i aforizme odsutnog Tomislava Mihanovića. Program je završio u veselim ćakulama, uz kolače, piće i dogovore za nove knjige i vedra druženja humorista.
Pretplati se na:
Komentari
(
Atom
)