Marija Zekanović | Jastuk od perja

Trebala si ustati pred sunce

šaputao sam riječi ti na uho

svojom sjenom obraniti moj san

i pustiti da probudi me sram. 

Trebala si biti budna prije mene 

a ti si spavala k'o da mir ti pruža

ova koža bez dlaka

ježi se od straha,

što ako otvoriš oči 

i moj pogled ti smoči

jastuk od perja.

Naša krila stiskaju glasnice

u mraku pjesme 

ne biraju riječi.

Jastuk od perja 

težak je, 

na njega miran htio sam leći.

Trebala si…

zatvoriti prozor.

S devetog kata perje ne pada na zemlju.