oprosti ,
što sam tražeći tebe
pronašao sebe,
tkivo smo iste duše
čekao sam te
po praznim provincijskim
stanicama,
zabitima,
pustarama,
gledao u protezu neba
ali
nigdje, nigdje te nema
pokorica svijeta utamni,
zasvijetle dvori nebeski,
tijelom mi se osu tužaljka
tonem u nas
kao u mrtvo more
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.