„Reci mi neku smislenu riječ“, čula sam Dujin uzdah.
„Riječ“, odrješito sam mu vratila.
„Sad smo pametni, a?“
„Da, pametna i rječita“.
„Daj molim te, objasni mi takvo ponašanje u dvije tri riječi. Stvarno te ne razumijem.“
„Mogu ti ja to objašnjavati s pregršt riječi, ali tebi neće i dalje biti jasno“.
„Ti mi nisi jasna“.
„Ti me najbolje razumiješ bez riječi“.
„Daj, molim te“, pokušao je pomirljivim tonom.
„Nisi zaslužio da ti išta kažem“.
„Pa ni riječ nisam rekao“.
„Da, ali si učinio. Ne mogu ti reći koliko si me povrijedio. Ignorirao si me cijelu večer, ali sam vidjela da su ti riječi ispadale iz usta s kumom od mlade,a“.
„Koje riječi?“
„Nisam slušala, ali ste otišli u dno terase, tamo gdje je vrag rekao laku noć.
I blago rečeno išao si mi na živce“.
„Pravo ću ti reći, nemam pojma o čemu govoriš“.
„Aj, reci mi u lice da nisi faćkao kumu“.
„Iskreno rečeno, nisam. Samo sam pričao s njom, mirne ti duše mogu reći.“
„Kako je tebi lako nešto reći i ostati živ“.
„A i ti najprije ispeci, pa reci“, i Duje povisuje ton.
„O, malo je reći da si dobar u tome“.
Tako samo nas dvoje sve glasnije nizali riječ po riječ.
Na radiju je zasvirala Sve nježne riječi svijeta.
Svaka je riječ dalje bila suvišna.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.