Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

srijeda, 25. veljače 2026.

Stevo Leskarac | Čovjek koji sanja

 

Radi Šerbedžiji


U talogu igre, u pepelu drame,

Glumac traži tihe sate što se klate.

Hvataju se sjene poput guste skrame, 

Ali zrake svjetla posvuda ga prate. 


U srcu se miješa i zanos i sjeta,

Rastući do bola posred sreće časa.

Učas mutna suza u oku procvjeta

I gasne vedrina u radosti glasa.


Pripitomljen pokret narasta u gestu

Što u snazi kipti istine na dlanu.

Nagovještaj kretnje ustavljen na mjestu

Kao da je duši dirnula u ranu.


Bacao je vapaj vihoru pred skute  

Da ustavi neman što proždire ljude,

Ujelo ga mnoštvo, poput zmije ljute,

Sitne, grešne duše, ponajlakše sude.


No, on u nutrini saveznika stvori,

Vinuo se svijetu tragom svoga puta.

Sad njegova zvijezda jošte većma gori,

Osnažena duhom, zvjezdarnikom pluta.


Pomiren sa sobom i sa svojom čašću,

Iz dubina tuge dragulje izranja...

Uloge će mnoge igrati sa strašću,

Jer čovjek je, koji umije da sanja...

________________________________


Biserje samoće, Beletra, 2024.

























Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.