Lorena Galeta | Atlantida

Nekoć je civilizacija 

Bila vrlo napredna.

Grčkom se smatrala,

Tim korijenima dičila.

Za potonuće otoka,

Kriva je katastrofa..

Priroda se poigrala –

Oštrim joj potresima.

Ondje sam i stanovala,

U prethodnim životima.

Bizarnim kontroverzama,

Plete se saga o junacima.

Konfrontacija poklonika-

Bivala je subjektivizirana.

Štovanje idola, pa klanjanja,

Neispravno su usmjeravana.

Kaznama je predodređena –

Nastupila erupcija glomazna.

Drevna se kletva ispunila,

Svo čovječanstvo zbunila.

Umjesto ka realizacijama,

-mitologija je krahu hrlila.