Dupin
Valovi. Lagani. Lepršavi. Pjene se udarajući nježno u trup broda. Sjedim na klupi uz njegov rub, okrenut leđima, i tiho ih promatram. Kao da ne mare za mene. Ne mare ni za brod. Zajedno se gibaju, u harmoniji, negdje u daljinu. Ne vidim im kraja. Šume odlazeći. Čini mi se da ne razumijem njihovu pjesmu.
Vraćamo se na obalu nakon cijelog dana daleko od nje. Nitko ne govori. Umorna lica zagledana su u more. Ne pomiču se. Nekom dražesnom sjetom otkrivaju tek lagano zadovoljstvo. I moj dan je bio lijep. Ispunjen. I ja sam se prepustio opojnom moru. Misli mi miruju. Pojavi se tek poneka slika današnjeg jutra, sretna. Sigurno će mi ovo sjećanje ostati još dugo. To me na tren obraduje pa se nasmijem sam sebi. Ionako nitko nije primijetio, svi su uronjeni u more.
Odjednom, vika. Trgnem se i pogledam na lijevu stranu. “Eno ga!”, viknu glasno djeca u prednjem dijelu broda. “Ima ih više, brzo!”, nastavlja neka žena udaljena par metara od mene. Svi skaču do ograde broda. I dalje ne vidim o čemu se radi. Znatiželja i mene digne, te između silueta svojih suputnika, nižih od mene, uspijem razaznati taj veličanstveni prizor koji je izazvao uzbunu oduševljenja. Jato dupina. Blizu broda su. Putuju jednakom brzinom kao i mi. Pažnja im izgleda godi. Izmjenjuju se u svom plesu, dok jedni zarone, drugi su gore na površini.
“Nemojte svi na jednu stranu, nagnut ćemo se!”, vikne ljutito kapetan. “Dosta mi je ovoga, svaki dan isto…”, nastavi sebi u bradu, no jasno ga čujem. Odlazim na drugu stranu broda. Sjedam na svoje mjesto. Vidio sam i ranije dupine, nisam toliko iznenađen. Dok svi i dalje stoje na lijevoj ogradi, ja gledam prema desnoj strani broda. Iznenada, tamna silueta ocrtava se ispod površine. Samo je jedan s ove strane. Počinje skakati u pravilnim razmacima, razigrano. Smije mi se, dok opet izranja iz plavetnila. “Sve je u redu”, govori mi smiješkom. “Jeste vidjeli ovo?”, sad ja oduševljeno uzviknem, posve gubeći kontrolu nad svojim glasom. “Dupini ne govore”, mrzovoljno odbrusi član posade i nastavi svoj posao. “Ovaj je govorio”, odgovorim tiho. Nije me čuo. Možda i je, ali nije reagirao. Shvatit će jednog dana. Tad će se dupin i njemu nasmijati.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.