Pisma mojoj kćeri: pjesme za moju djevojčicu
nije bilo riječi,
ne za nas i
ne one koju bismo razumjele.
tvoje je novorođeno tijelo blistalo,
golo i sjajno,
poput tkanine natopljene tajanstvenim uljem,
obljubljeno krvlju i tekućinama što su ih naša tijela lučila
u tihom skrovištu iskonskih snova.
tvoja je meka lubanja počivala na mojim prsima,
laka poput daha, a ipak
dovoljna da poteče mlijeko,
bijelo i svjetlucavo poput rose.
možda je to bio jedini trenutak kad smo doista bile zajedno.
prije nego što su te odnijeli—
babica s ustima poput stisnute šake; tvrdim i zatvorenim,
i liječnik u kariranoj košulji
koji je s njom govorio na njihovom jeziku.
trebala sam znati,
trebala sam znati da će,
do trenutka kada te vrate—
očišćenu, izmjerenu, povijenu—
sva naša krv već biti isprana,
vrtložeći se niz odvod,
plutajući u vodi,
tekući smjerom suprotnim od onoga
kojim smo došle.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.