Susan Day | Ogledalo

Stala sam pred ogledalo

i vidjela više od lica.

Vidjela sam borbe u očima,

suze koje nitko nije znao,

osmijehe koje sam crtala

da prikrijem oluje.

Ogledalo mi nije lagalo,

pokazalo mi je sve rane,

ali i sve ožiljke što su zarasli

u moju snagu.

Vidjela sam dijete u sebi

koje još uvijek traži zagrljaj,

i ženu koja zna,

zagrljaj prvo mora dati sama sebi.

Ogledalo mi je šapnulo:

“Nisi krhka, nisi slaba.

Ti si od onih što padnu,

pa opet ustanu.

Ti si ona koja se lomi,

ali iz svakog komada

nastaje nova ti,

oštrija, jača, svjetlija.”

I tad sam se nasmijala,

jer sam shvatila:

najveći neprijatelj i najveći saveznik

gledao me iz ogledala.

I napokon sam mu rekla;

“Prihvaćam te.

Prihvaćam sebe.”