Jutro se rađa uz šum lifta
i miris vlage u hodniku.
Tvoje ime još je toplo na jastuku,
kao da si ga šapatom ostavio.
Na ulici — koraci,
ne tvoji, ali ih slušam
kao da jesi.
Ljudi žure kroz kapljice
a ja stojim,
zarobljena između kišobrana i nade.
U kafiću preko puta,
uvek ista narudžbina:
crna, bez šećera —
tvoja.
Stavljam ruku na sto gde bi sedela tvoja
i čuvam tu prazninu
kao svetu stvar.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.