Božica Jelušić | Razgovor o ženskoj poeziji

(Les belles dames sans merci écrivent de la poésie.)

Gdje je stil, mašta, gdje je tu ritam?

Pita me Netko, koga učih slova.

Reci mi, što da od svega toga čitam,

Čemu ti ćorci iz kaljava rova?

Kakve su to pjesme, avangardna štiva,

Šlag feminizma na torti od proje?

Mozak mi natekne, muka mi je živa,

Kad pjesnikinje pregače si skroje.

Pokriju njome međunožje, deltu,

Žmireć se uvale na otoman stari,

Sanjajući pri tom o rutavom Keltu,

Koji im radi neviđene stvari.

Što misliš, dokle će potrajati farsa,

U kojoj je svaka poetesa žrtva?

Jesu li te cure doplutale s Marsa

Pa misle da je beletrija mrtva?

Estetike neke, ima li tu kaplja?

Razlučiti tko će fantazmu i javu?

Da su barem lijepe, već svaka ko čaplja

Nasred bare stoji, čekajuć na slavu.

Jedna možda ima dijamant u glavi,

I do čvrste ceste dugačak krak pruža.

Druge, kad ih vrijeme u arhiv otpravi,

Krastavog će žapca dobiti za muža! __________________________________

F. G.

Ilustracija: Hypatia, fresco / Internet