Zabila sem nous vu knjigu.
Njušim duhu papiera
kak najboljše začinske arome
i lavandu z Provanse.
List za listem, pod jagodicami mi
pliš jankaea fijoulice z Olimpa.
Nalukavam se pod Pinus leucodermis:
Z koju ljepoticu Zeus počiva?
Kipec za kipcem, od Olimpa, Rima,
Provanse, Keltov i Habzburgov.
Do Veronike Desiničke, Lovrečine,
Gričke veštice i Petreka Kerempuha
Listam kak da svilu med ščepci držim.
Ljiečim stres, kopam po knjiga težački.
Otkrivam navade piscof.
Kuljike su sebe vu saku pripovijetku fteknuli?
Komu su verze pisali? Jesu kej apcigali?
Za sakem tekstem je ime i pridevek.
Čovek, Homo sapiensis,
menje-više human. Nie saki human
če se human piše i vu tou vrstu spada.
A ounda je z mašine spouzel ON!
Server „AL“, točen, bez greške.
Pripovetku i verze sastavi
gda human jednu rieč peške.
Programieran služiti pod bile koju cienu,
bez sviesti, krade informacije, krade verze
svakomu po malu i nouve slaže.
Oke mi nouter luče.
Išče savest, sviest i opčutke.
Za badav!
Bez sviesti i savesti
veda si egu i penezem služe.
„Time is money! Time is money!“
kriče na se strane!
Bez sviesti i savesti
na lasu se of sviet couče
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.