Moja majka vozi bicikl,
svakodnevno ako je zdrava.
Ima sedamdeset i dvije godine i šest dijagnoza.
Svaki put kad se pridigne nakon bolesti,
vozi.
Lomila je kosti, ali ne i volju,
kroz države u kojima je živjela.
U mladosti dok je iz sela išla u grad u školu,
u zrelosti dok je kao prognanica radila u inozemstvu,
sada kroz naselje s pogledom na Vodotoranj.
Prvi ga je put zgrabila kao djevojčica,
šuljala se sa sestrom i ukrala ga usnulom, pijanom rođaku.
Bicikl je imao jedini u selu.
Moja majka, činila se neuništivom!
Gledam je kroz prozor kako
jednom nogom namješta pedalu,
drugom skače preko štange.
Nagrižena zdravlja vozi dok joj vjetar podiže kosu,
rumeni obraze, ubrzava dah.
Raduje se u tim trenutcima
životu.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.