„Roman se bavi problemom suvremenog društva, kojeg su globalizacija i razvitak tehnologije dotakli u negativnom kontekstu. Temeljni problem društva je gubitak duhovnosti i alijenacija na svim razinama. Posljedice tog otuđenja najsnažnije su se odrazile na poredak društvenih vrijednosti i međuljudske odnose.
Gubitak morala i prepuštanje hedonizmu uzeli su maha. Vrijeme života postalo je neusporedivo s proteklim, a ujedno i neprepoznatljivo. Čovjekov odmak od duhovnosti i viših dimenzija koje stoje iznad materijalnog života, sada je zaronio u monotoniju ružne i besmislene svakodnevice.
Autorica smatra da je Zemlja kolijevka dualnosti, a primjer dualnosti izvanredno je opisala kroz gradić Anđelovo i njegove stanovnike, te, iznad svega, njihove međusobne odnose i djela. Uvođenjem magijskih i astralnih elemenata u pripovijedanje, postigla je kulminaciju doživljaja.
Nasuprot Anđelovu i njegovim stanovnicima postavila je zagonetan i privlačan lik Ane. Njene osobine, karakter i poglede na život i svijet prikazala je kao pozitivan primjer življenja i djelovanja, te ispravan odabir puta. Aninim likom autorica nas želi navesti na promišljanje o vrijednostima života, važnosti duhovne dimenzije, ljubavi i znanja.
Likovima u djelu, nazvanima „čuvari privida“, poslužila se kao glasnicima, koji najavljuju promjene, koje nas sve očekuju. Opisujući Zemlju, kao kolijevku dualnosti, ona nas suočava sa svim dobrim i zlim, što gradi naše živote. Iako vrlo realno i beskompromisno oslikava vrijeme i ljude o kojima piše, isto nas tako uvjerava da samo ljubavlju, znanjem i požrtvovnošću možemo doseći promjene i živjeti puno ljepše, kvalitetnije i skladnije.
Čitajući djelo „Čuvari privida“ dolazimo do novih spoznaja o prolaznosti, relativnosti, ali i vrijednostima života. Naše putovanje na Zemlji je, u svemirskim razmjerima, vrlo kratko, te bi svojim djelima, mislima i riječima trebali vibrirati pozitivno. U suprotnom, svako će nas zlo stići u bilo kojem obliku ili vremenu.
Književnica Zdenka Čavić svojim nas romanom odvodi u dimenzije, koje su kod većine ljudi, u današnjem vremenu, zaboravljene ili nikada otkrivene. Poučava nas da je za mir i istinsku sreću potrebno malo, te da smo svi tek sitne čestice u Svemiru. Prema životu bi trebali biti puno otvoreniji i zahvalniji. Samo ljudska bića ispunjena ljubavlju, poštovanjem, dobrotom i skromnošću mogu ovaj svijet i život na Zemlji spasiti, produljiti i učiniti boljim! Ako o tome dosad nismo razmišljali, nakon čitanja Zdenkine knjige, svakako ćemo promisliti, a ona bi bila najsretnija, da dotaknuti njenom pričom, krenemo na duhovno putovanje i počnemo zaista živjeti!!
Ana Rajković, prof. mag. croat./soc.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.